Psalmi 69
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | Sacra Bibbia Garofalo |
|---|---|
| 1 Zborovođi. Po napjevu »Ljiljani«. Davidov. | 1 Per il capocoro. Sui gigli. Di David. |
| 2 Spasi me, Bože: vode mi dođoše do grla! | 2 Salvami, o Dio, perché mi sale l’acqua alla gola! |
| 3 U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. | 3 Sono immerso nel fango profondo né c’è punto d’appoggio. Son capitato nel profondo delle acque e la corrente mi trascina giù. |
| 4 Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oči mi klonuše Boga mog čekajuć’. | 4 Sono sfinito dal gridare; è riarsa la mia gola. Si sono offuscati i miei occhi per l’attesa del mio Dio. |
| 5 Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizašto. Tvrđi su od kostiju mojih oni što mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti što nisam oteo? | 5 Si sono moltiplicati più dei capelli del capo coloro che mi avversano senza ragione. Si sono fatti più duri delle mie ossa coloro che mi sono, a torto, nemici. Ciò che mai ho rapito ora dovrei restituire. |
| 6 Bože, ti znadeš bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. | 6 O Dio, tu conosci la mia insipienza e le mie colpe non ti sono nascoste. |
| 7 Nek’ se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji traže tebe, Bože Izraelov! | 7 Non arrossiscano di me coloro che sperano in te, Signore, Jahvè degli eserciti. Non subiscano vergogna per me coloro che ti cercano, o Dio di Israele. |
| 8 Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. | 8 Perché per tua causa io soffro l’insulto, l’obbrobrio mi ha coperto il volto. |
| 9 Tuđinac postadoh braći i stranac djeci majke svoje. | 9 Un estraneo son diventato ai fratelli e un forestiero per i figli di mia madre. |
| 10 Jer me izjela revnost za dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. | 10 Perché lo zelo della tua casa mi ha divorato e le bestemmie di chi ti insulta mi caddero addosso. |
| 11 Dušu sam postom mučio, okrenulo mi se u ruglo. | 11 Umilio nel digiuno la mia anima ed è motivo d’insulto per me. |
| 12 Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igračka. | 12 Ho fatto mia veste un sacco e mi rende a essi oggetto di frizzo. |
| 13 Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. | 13 Fanno commenti su di me coloro che siedono alla porta, sono la canzone dei beoni di bevanda inebriante. |
| 14 No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Bože; po velikoj dobroti svojoj ti me usliši po svojoj vjernoj pomoći! | 14 Ma io mando la mia preghiera a te, Jahvè, in momento propizio; o Dio, nella grandezza della tua bontà rispondimi nella verità della tua salvezza. |
| 15 Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me – iz voda dubokih. | 15 Strappami dal fango, perché non vi sprofondi; sia salvo dal fragore di acque profonde. |
| 16 Nek’ me ne pokriju valovi, nek’ me ne proguta dubina, nek’ bezdan ne zatvori usta nada mnom! | 16 Non m’inghiotta la corrente delle acque né mi divori l’abisso né si chiuda su di me la bocca del pozzo. |
| 17 Usliši me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosrđu pogledaj na me! | 17 Rispondimi, o Jahvè, secondo la bontà della tua misericordia; secondo la grandezza della tua compassione volgiti a me. |
| 18 Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, usliši me brzo! | 18 E non nascondere la faccia dal tuo servitore perché sono in angustia, affrettati, rispondimi. |
| 19 Približi se duši mojoj i spasi je; zbog dušmana mojih oslobodi me! | 19 Accostati alla mia anima, salvala; a causa dei miei nemici, liberami. |
| 20 Ti mi znadeš porugu, stid i sramotu, pred tvojim su očima svi koji me muče. | 20 Tu conosci il mio obbrobrio e il mio rossore e l’onta di fronte ai miei avversari. |
| 21 Ruganje mi slomilo srce i klonuh;čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh. | 21 L’obbrobrio ha infranto il mio cuore e sono illanguidito. Ho atteso chi mi compatisse e non c’è; chi mi consoli e non l’ho trovato. |
| 22 U jelo mi žuči umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše. | 22 E mi hanno dato veleno come cibo di consolazione e nella mia sete mi hanno abbeverato di aceto. |
| 23 Nek’ im stol bude zamka, a žrtvene gozbe stupica! | 23 Diventi la loro mensa davanti a essi un laccio e i loro banchetti una trappola. |
| 24 Nek’ im potamne oči da ne vide, nek’ im bokovi zasvagda oslabe! | 24 Si offuschino i loro occhi da non vederci più e i loro lombi rendi sempre vacillanti. |
| 25 Izlij na njih ljutinu, žar tvoga gnjeva nek’ ih zahvati! | 25 Rovescia su di loro il tuo furore e la tua ira ardente li colga. |
| 26 Njihova kuća nek’ opusti, u njihovu šatoru nek’ nitko ne stanuje! | 26 Sia deserto il loro accampamento; nelle loro tende nessuno più dimori. |
| 27 Jer su progonili koga ti pokara, bol povećaše onomu koga ti rani. | 27 Perché hanno inseguito coloro che tu percuotesti e hanno aggiunto al pianto dei tuoi feriti. |
| 28 Na njihovu krivnju krivnju još dodaj, ne opravdali se pred tobom! | 28 Metti colpa sulle loro colpe né vengano alla tua giustizia. |
| 29 Nek’ budu izbrisani iz knjige živih, među pravednike neka se ne broje! | 29 Siano cancellati dal libro dei viventi e con i giusti non siano scritti. |
| 30 A ja sam jadnik i bolnik – nek’ me štiti tvoja pomoć, o Bože! | 30 Ora io sono misero e dolente; la tua salvezza mi levi in alto. |
| 31 Božje ću ime hvaliti popijevkom, hvalit ću ga zahvalnicom. | 31 Loderò il nome di Dio con il canto e lo magnificherò con canto di grazie. |
| 32 Bit će to milije Jahvi no bik žrtveni, milije nego junac s papcima i rozima. | 32 E piacerà a Jahvè più di un toro, un torello che mette corna e unghie. |
| 33 Gledajte, ubogi, i radujte se, nek’ vam oživi srce, svima koji Boga tražite. | 33 Vedete, o poveri, e gioite voi che cercate Dio e viva il vostro cuore. |
| 34 Jer siromahe Jahve čuje, on ne prezire sužanja svojih. | 34 Poiché Jahvè dà ascolto ai poveri e non disprezza i suoi prigionieri, |
| 35 Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve što se u njima miče. | 35 Lo lodino i cieli e la terra, i mari e quanto vi brulica dentro, |
| 36 Jer Bog će spasiti Sion – on će sagradit’ gradove Judine – tu će oni stanovat’, imati baštinu. | 36 Perché Dio salva Sion ed edifica i villaggi di Giuda; E vi sisederanno e l’erediteranno. |
| 37 Baštinit će ga potomci slugu njegovih; prebivat će u njemu oni što ljube ime Božje. | 37 E la stirpe dei suoi servitori lo avrà in eredità e coloro che amano il suo nome vi avranno dimora. |