SCRUTATIO

Petak, 31 Listopad 2025 - Beato Alessio (Oleksa) Zaryckyj ( Letture di oggi)

Psalmi 44


font
Biblija HrvatskiEL LIBRO DEL PUEBLO DE DIOS
1 Zborovođi.
Sinova Korahovih. Poučna pjesma.
1 Del maestro de coro. De los hijos de Coré. Poema.

2 Bože, ušima svojim slušasmo,
očevi nam pripovijedahu naši,
o djelu koje si izveo u danima njihovim –
u danima davnim.
2 Oh Dios, nuestros padres nos contaron,

y por eso llegó a nuestros oídos,

la obra que hiciste antiguamente,

3 Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio,
iskorijenio narode, a njih raširio.
3 con tu propia mano, cuando ellos vivían.

Tú expulsaste a las naciones

para plantarlos a ellos;

y para hacerlos crecer,

destruiste a los pueblos.

4 Mačem svojim oni zemlju ne zauzeše
niti im mišica njihova donese pobjedu,
već desnica tvoja i tvoja mišica
i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.
4 No ocuparon la tierra con su espada

ni su brazo les obtuvo la victoria:

fue tu mano derecha y tu brazo,

fue la luz de tu rostro, porque los amabas.

5 Ti, o moj Kralju i Bože moj,
ti si dao pobjede Jakovu.
5 Eras tú, mi Rey y mi Dios,

el que decidía las victorias de Jacob:

6 Po tebi dušmane svoje odbismo,
u tvome imenu zgazismo one
koji se na nas digoše.
6 con tu auxilio embestimos al enemigo

y en tu Nombre aplastamos al agresor.

7 U svoj se lûk nisam pouzdavao,
nit’ me mač moj spašavao.
7 Porque yo no confiaba en mi arco

ni mi espada me dio la victoria:

8 Nego ti, ti si nas spasio od dušmana,
ti si postidio one koji nas mrze.
8 tú nos salvaste de nuestros enemigos

y confundiste a nuestros adversarios.

9 Dičili smo se Bogom u svako doba
i tvoje ime slavili svagda.
9 Dios ha sido siempre nuestro orgullo:

damos gracias a tu Nombre eternamente.

10 A sad si nas odbacio i posramio nas
i više ne izlaziš, Bože, sa četama našim.
10 Pero ahora nos rechazaste y humillaste:

dejaste de salir con nuestro ejército,

11 Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo,
i opljačkaše nas mrzitelji naši.
11 nos hiciste retroceder ante el enemigo

y nuestros adversarios nos saquearon.

12 Dao si nas k’o ovce na klanje
i rasuo nas među neznabošce.
12 Nos entregaste como ovejas al matadero

y nos dispersaste entre las naciones;

13 U bescjenje si puk svoj prodao
i obogatio se nisi prodajom.
13 vendiste a tu pueblo por nada,

no sacaste gran provecho de su venta.

14 Učinio si nas ruglom susjedima našim,
na podsmijeh i igračku onima oko nas.
14 Nos expusiste a la burla de nuestros vecinos,

a la risa y al escarnio de los que nos rodean;

15 Na porugu smo neznabošcima,
narodi kimaju glavom nad nama.
15 hiciste proverbial nuestra desgracia

y los pueblos nos hacen gestos de sarcasmo.

16 Svagda mi je sramota moja pred očima
i stid mi lice pokriva
16 Mi oprobio está siempre ante mí

y mi rostro se cubre de vergüenza,

17 zbog pogrdne graje podrugljivaca,
zbog osvetljiva dušmanina.
17 por los gritos de desprecio y los insultos,

por el enemigo sediento de venganza.

18 Sve nas to snađe iako te nismo zaboravili
niti povrijedili Saveza tvoga,
18 ¡Y todo esto nos ha sobrevenido

sin que nos hayamos olvidado de ti,

sin que hayamos traicionado tu alianza!

19 niti nam se srce odmetnulo od tebe,
niti nam je noga s tvoje skrenula staze,
19 Nuestro corazón no se volvió atrás

ni nuestros pasos se desviaron de tu senda,

20 kad si nas smrvio u boravištu šakalskom
i smrtnim nas zavio mrakom.
20 como para que nos aplastaras en un lugar desierto

y nos cubrieras de tinieblas.

21 Da smo i zaboravili ime Boga našega,
da smo ruke k tuđem bogu podigli:
21 Si hubiéramos olvidado el nombre de nuestro Dios

y recurrido a un dios extraño,

22 zar Bog toga ne bi saznao?
Ta on poznaje tajne srdaca!
22 Dios lo habría advertido,

porque él conoce los secretos más profundos.

23 Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom,
i mi smo im k’o ovce za klanje.
23 Por tu causa nos dan muerte sin cesar

y nos tratan como a ovejas que van al matadero.

24 Preni se! Što spavaš, Gospode?
Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!
24 ¡Despierta, Señor! ¿Por qué duermes?

¡Levántate, no nos rechaces para siempre!

25 Zašto lice svoje sakrivaš,
zaboravljaš bijedu i nevolju našu?
25 ¿Por qué ocultas tu rostro

y te olvidas de nuestra desgracia y opresión?

26 Jer duša nam se u prah raspala,
trbuh nam se uza zemlju prilijepio.
26 Estamos hundidos en el polvo,

nuestro cuerpo está pegado a la tierra.

27 Ustani, u pomoć nam priteci,
izbavi nas radi ljubavi svoje!
27 ¡Levántate, ven a socorrernos;

líbranos por tu misericordia!