SCRUTATIO

Nedjelja, 23 Studeni 2025 - Santa Mustiola ed Ireneo ( Letture di oggi)

Psalmi 42


font
Biblija HrvatskiJERUSALEM
1 Zborovođi.
Poučna pjesma. Sinova Korahovih.
1 Du maître de chant. Poème. Des fils de Coré.
2 Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
2 Comme languit une biche après les eaux vives, ainsi languit mon âme vers toi, mon Dieu.
3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati?
3 Mon âme a soif de Dieu, du Dieu vivant; quand irai-je et verrai-je la face de Dieu?
4 Suze su kruh moj danju i noću,
dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«
4 Mes larmes, c'est là mon pain, le jour, la nuit, moi qui tout le jour entends dire: Où est-il, ton Dieu?
5 Duša moja gine kada se spomenem
kako koračah u mnoštvu
predvodeć’ ih k domu Božjem
uz radosno klicanje i hvalopojke
u povorci svečanoj.
5 Oui, je me souviens, et mon âme sur moi s'épanche, je m'avançais sous le toit du Très-Grand, versla maison de Dieu, parmi les cris de joie, l'action de grâces, la rumeur de la fête.
6 Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
6 Qu'as-tu, mon âme, à défaillir et à gémir sur moi? Espère en Dieu: à nouveau je lui rendrai grâce, lesalut de ma face
7 Tuguje duša u meni,
stoga se tebe spominjem
iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.
7 et mon Dieu! Mon âme est sur moi défaillante, alors je me souviens de toi: depuis la terre duJourdain et des Hermons, de toi, humble montagne.
8 Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih:
sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše.
8 L'abîme appelant l'abîme au bruit de tes écluses, la masse de tes flots et de tes vagues a passé surmoi.
9 Nek’ mi danju Jahve naklonost udijeli,
a noću pjesmom ću hvalit’ Boga života svog.
9 Le jour, Yahvé mande sa grâce et même pendant la nuit le chant qu'elle m'inspire est une prière àmon Dieu vivant.
10 Reći ću Bogu: »Hridino moja, zašto me zaboravljaš?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?«
10 Je dirai à Dieu mon Rocher: pourquoi m'oublies-tu? Pourquoi m'en aller en deuil, accablé parl'ennemi?
11 Kosti mi se lome od poruge neprijateljâ
dok me svednevice pitaju: »Gdje ti je Bog tvoj?«
11 Touché à mort dans mes os, mes adversaires m'insultent en me redisant tout le jour: Où est-il, tonDieu?
12 Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!
12 Qu'as-tu, mon âme, à défaillir et à gémir sur moi? Espère en Dieu: à nouveau je lui rendrai grâce,le salut de ma face et mon Dieu!