Psalmi 139

Biblija Hrvatski	DOUAI-RHEIMS
1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,	1 I will praise thee, O lord, with my whole heart: for thou hast heard the words of my mouth. I will sing praise to thee in the sight of his angels:
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.	2 I will worship towards thy holy temple, and I will give glory to thy name. For thy mercy, and for thy truth: for thou hast magnified thy holy name above all.
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.	3 In what day soever I shall call upon thee, hear me: thou shall multiply strength in my soul.
4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.	4 May all the kings of the earth give glory to thee: for they have heard all the words of thy mouth.
5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.	5 And let them sing in the ways of the Lord: for great is the glory of the Lord.
6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.	6 For the Lord is high, and looketh on the low: and the high he knoweth afar off.
7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?	7 If I shall walk in the midst of tribulation, thou wilt quicken me: and thou hast stretched forth thy hand against the wrath of my enemies: and thy right hand hath saved me.
8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si.	8 The Lord will repay for me: thy mercy, O Lord, endureth for ever: O despise not the work of thy hands.
9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.
11 Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –
12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.
13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek’ odstupe od mene!
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!