SCRUTATIO

Utorak, 4 Studeni 2025 - San Carlo Borromeo ( Letture di oggi)

Psalmi 106


font
Biblija HrvatskiBIBBIA MARTINI
1 Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
1 Alleluia: lodate Dio.
Date lode al Signore, perché egli è buono, perché la misericordia di lui o eterna.
2 Tko će izreć’ djela moći Jahvine,
tko li mu iskazat’ sve pohvale?
2 Lo dicano quelli, che dal Signore furon redenti, i quali egli riscattò dal dominio dell'inimico, e gli ha raccolti di tra le nazioni.
3 Blaženi što drže naredbe njegove
i čine pravo u svako doba!
3 Dall'oriente, e dall'occidente, da settentrione, e dal mare.
4 Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku,
pohodi me spasenjem svojim
4 Andaron errando per la solitudine, per aridi luoghi, non trovando strada per giungere a una città da abitare.
5 da uživam sreću izabranih tvojih,
da se radujem radosti naroda tvoga,
da tvojom se baštinom ponosim.
5 Tormentati dalla fame, e dalla sete, era venuto meno in essi il loro spirito.
6 Zgriješismo kao oci naši,
činismo bezakonje, bezbožno radismo.
6 E alzaron le grida al Signore, mentr'erano tribolati, e gli liberò dalle loro angustie.
7 Oci naši u Egiptu,
nehajni za čudesa tvoja,
ne spominjahu se velike ljubavi tvoje,
već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru.
7 E li menò per la via diritta, affinchè giungessero alla città da abitare.
8 Al’ on ih izbavi rad’ imena svoga
da pokaže silu svoju.
8 Diano lode al Signore le sue misericordie, e le meraviglie di lui in pro de' figliuoli degli uomini.
9 Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono,
provede ih izmeđ’ válâ kao kroz pustinju.
9 Perché egli ha saziata l'anima sitibonda, e l'anima famelica ha ricolma di beni.
10 Iz ruku mrzitelja njih izbavi,
oslobodi iz ruku dušmana.
10 Sedevan nelle tenebre, e all'ombra di morte imprigionati, e mendichi, e nelle catene.
11 I prekriše vode neprijatelje njine,
ne ostade nijednoga od njih.
11 Perché furon ribelli alle parole di Dio, e dispregiarono i disegui dell'Altissimo.
12 Vjerovahu riječima njegovim
i hvale mu pjevahu.
12 E fa umiliato negli all'anni il loro onore: restarono senza forze, e non fu chi prestasse soccorso.
13 Zaboraviše brzo djela njegova,
ne uzdaše se u volju njegovu.
13 E alzaron le grida, al Signore, mentre erano tribolati: e liberolli dalle loro necessità.
14 Pohlepi se daše u pustinji,
iskušavahu Boga u samoći.
14 E li cavò dalle tenebre, e dall'ombra di morte, e spezzò le loro catene.
15 I dade im što iskahu,
al’ u duše njine on groznicu posla.
15 Lodino il Signore per le sue misericordie, e le sue meraviglie a prò de' figliuoli degli uomini.
16 Zavidješe tada Mojsiju u taboru,
Aronu, kog posveti Jahve.
16 Perché egli ha spezzate le porte di bronzo, e rotti i catenacci di ferro.
17 Otvori se zemlja, Datana proždrije,
Abiramovo pokri mnoštvo.
17 Li sollevò dalla via della loro iniquità, dappoichè per le loro ingiustizie furono umiliati.
18 Oganj pade na sve mnoštvo njino
i zlotvore plamen sažga.
18 L'anima loro ebbe in aversione qualunque cibo: e si accostarono fino alle porte di morte.
19 Načiniše tele na Horebu,
klanjahu se liku od zlata slivenu.
19 E alzaron le grida al Signore mentr'erano tribolati, e gli liberò dalle loro necessità.
20 Zamijeniše Slavu svoju
likom bika što proždire travu.
20 Mandò la sua Parola, e li risanò, e dalla loro perdizione li trasse.
21 Zaboraviše Boga, koji ih izbavi
u Egiptu znamenja čineći
21 Lodino il Signore per le sue misericordie, e le sue meraviglie a prò de' figliuoli degli uomini:
22 i čudesa u Kamovoj zemlji
i strahote na Crvenome moru.
22 E sagrifichino sagrifizio di laude, e celebrino con giubilo le opere di lui.
23 Već namisli da ih satre,
al’ Mojsije, izabranik njegov,
zauze se za njih
da srdžbu mu odvrati, te ih ne uništi.
23 Coloro, che solcano il mare sopra le navi, e nelle grandi acque lavorano.
24 Prezreše oni zemlju željkovanu
ne vjerujuć’ njegovoj riječi.
24 Eglino han veduto le opere del Signore, e le meraviglie di lui nell'abisso.
25 Mrmljahu pod šatorima svojim,
ne poslušaše glasa Jahvina.
25 Alla parola di lui venne il vento portator di tempesta, e i flutti del mare si alzarono.
26 Zakle se tada podignutom rukom:
sve će ih pokosit’ u pustinji,
26 Salgono fino al cielo, e scendono fino all'abisso; l'anima loro si consumava di affanni.
27 potomstvo njino međ’ narode razbacat’,
njih razasut’ po zemljama.
27 Erano sbigottiti, e si aggiravano come un ubbriaco: e tutta veniva meno la loro prudenza.
28 Posvetiše se Baal Peoru
i jedoše žrtve bogova mrtvih.
28 E alzaron le grida al Signore mentr'erano nella tribolazione, e gli liberò dalle loro necessità.
29 Razjariše ga nedjelima svojim,
i on na njih pošast baci.
29 E la procella cambiò in aura leggera: e i flutti del mare si tacquero.
30 Al’ se Pinhas diže, sud izvrši
i pošasti nesta tada.
30 Ed eglino si rallegrarono perché si tacquero i flutti: ed ei li condussero a quel porto. ch'ei pur bramavano.
31 U zasluge to mu uđe
u sva pokoljenja dovijeka.
31 Lodino il Signore per le sue misericordie, e le sue meraviglie a prò de' figliuoli degli uomini.
32 Razjariše ga opet kraj voda meripskih,
i Mojsija zlo pogodi zbog njih,
32 E lui celebrino nell'adunanza del popolo: e nel consesso de' seniori a lui diano laude.
33 jer mu duh već ogorčiše,
nesmotrenu riječ izusti.
33 Ei cangiò i fiumi in secchi deserti, e le sorgive dell'acque in terreni assetati:
34 I ne istrijebiše naroda
za koje im Jahve bješe naredio.
34 La terra fruttifera cangiò in salsedine per la malizia de' suoi abitatori.
35 S poganima miješahu se,
naučiše djela njina.
35 I deserti mutò in istagni di acque, e alla terra arida diede sorgenti di acque.
36 Štovahu likove njihove,
koji im postaše zamka.
36 E in essa collocò gli affamati, e vi fondarono città da abitarvi.
37 Žrtvovahu sinove svoje
i svoje kćeri zlodusima.
37 E seminaron campi, e piantaron viti, ed ebber frutti in copia nascenti.
38 Prolijevahu krv nevinu,
krv sinova i kćeri svojih,
koje žrtvovahu likovima kanaanskim.
Zemlja bješe krvlju okaljana,
38 E li benedisse, e moltipllcarono grandemente, e accrebbe i loro bestiami.
39 djelima se svojim uprljaše,
učiniše preljub svojim nedjelima.
39 Quantunque ei fosser ridotti a pochi, e fosser vessali da molti affanni, e dolori:
40 Na svoj narod Jahve srdžbom planu,
zgadi mu se njegova baština.
40 Il dispregio piovve sopra i potenti, ed ei li fè andare fuori di strada, e dove strada non, è.
41 Predade ih u ruke pogana
te vladahu njima mrzitelji njini.
41 Ed egli sollevò il povero nella miseria, e fè le famiglie come greggi di pecore.
42 Mučili ih neprijatelji
i tlačili rukom svojom.
42 Queste cose le comprenderanno i giusti, e ne avranno allegrezza, e tutta l'iniquità si turerà la sua bocca.
43 Prečesto ih izbavljaše,
al’ ga razjariše naumima svojim:
pokošeni bjehu za bezakonja svoja.
43 Chi è il saggio, che farà conserva di queste cose, e intenderà le misericordie del Signore?
44 On pogleda opet na nevolju njinu
kad njihove molitve začu
45 i sjeti se svog saveza s njima,
sažali se na njih u velikom milosrđu svome.
46 Učini da nađu milost u onih
što ih bjehu zarobili.
47 Spasi nas, Jahve, Bože naš,
i saberi nas od bezbožnih naroda
da slavimo tvoje sveto ime,
da se tvojom slavom ponosimo.
48 Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov,
od vijeka dovijeka!
I sav narod neka kaže:
»Amen! Aleluja!«