SCRUTATIO

Nedjelja, 23 Studeni 2025 - Santa Mustiola ed Ireneo ( Letture di oggi)

Psalmi 103


font
Biblija HrvatskiBIBBIA MARTINI
1 Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
1 Dello stesso Davidde.
Benedici il Signore, o anima mia: Signore Dio mio, tu ti se' glorificato potentemente.
2 Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
2 Ti se' rivestito di gloria, e di splendidezza: cinto di luce come di veste.
3 on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
3 Tu stendi il cielo come un padiglione, e di acque e cuopri la parte sua superiore.
4 on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju;
4 Tu, che monti sopra le nuvole, o cammini sull'ali de' venti.
5 život ti ispunja dobrima,
k’o orlu ti se mladost obnavlja.
5 Che i tuoi Angeli fai (come) venti, e i tuoi ministri fuoco fiammante.
6 Jahve čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
6 Tu, che la terra fondasti sopra la propria stabilità: ella non varierà di sito giammai.
7 Mojsiju objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela svoja.
7 L'abisso quasi veste la cinge: si innalzeranno le acque sopra de' monti.
8 Milosrdan i milostiv je Jahve,
spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
8 Alle tue minacce elleno fuggiranno: si atterriranno al tuono della tua voce.
9 Jarostan nije za vječna vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
9 Si alzano i monti, e si appianan le valli ne' luoghi, che tu loro assegnasti.
10 Ne postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim krivnjama.
10 Fissasti un termine alle acque, cui elle non trapasseranno: e non torneranno a coprire la terra.
11 Jer kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
11 Tu nelle valli fai scaturir le fontane, filtrando le acque pel seno de' monti.
12 Kako je istok daleko od zapada,
tako udaljuje od nas bezakonja naša.
12 Con esse saranno abbeverate tutte mie bestie de' campi: queste sospirano gli asini salvatici quando sono assetati.
13 Kako se otac smiluje dječici,
tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
13 Presso di esse abitano gli uccelli dell'aria: di mezzo ai sassi fanno udire le loro voci.
14 Jer dobro zna kako smo sazdani,
spominje se da smo prašina.
14 Tu da' superiori luoghi innaffi i monti: de' frutti, che son tuo lavoro, sarà saziata la terra.
15 Dani su čovjekovi kao sijeno,
cvate k’o cvijetak na njivi;
15 Tu produci il fieno per le bestie, e gli erbaggi in servigio degli uomini.
16 jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
16 Per trarre dalla terra il pane, e il vino letificante il cuor dell'uomo. E perch'ei possa esilarar sua faccia coll'olio, e col pane le sue forze corrobori.
17 Al’ ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad sinovima sinova,
17 Avranno a sazietà nudrimento gli alberi della campagna, e i cedri del Libano, i quali egli piantò: ivi faranno a loro nidi gli angelli.
18 nad onima što njegov Savez čuvaju
i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
18 La casa della cicogna sovrasta ad essi: gli alti monti servon di asilo ai cervi, i massi agli spinosi.
19 Jahve u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
19 Egli fece la luna per la distinzione de' tempi: il sole sa dove abbia da tramontare.
20 Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove,
poslušni riječi njegovoj!
20 Tu ordinasti le tenebre, e si fè notte: nel tempo di essa vanno attorno le bestie selvagge.
21 Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju njegovu!
21 I leoncini ruggiscono bramosi di preda, e da Dio chieggono il loro nudrimento.
22 Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti njegove:
blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!
22 Ma spunta il sole, ed ei si ritirano in truppa, e nelle tane loro si sdraiano.
23 Se ne va l'uomo alle sue faccende, e a' suoi lavori infino alla sera.
24 Quanto grandiose son le opere sue, o Signore! ogni cosa hai tu fatto con sapienza: la terra è piena di tue ricchezze.
25 Questo gran mare, e spazioso nelle sue braccia: in esso animali che non han numero.
26 Animali piccoli, e grandi: ivi cammineranno le navi.
27 Ivi quel dragone, cui tu formasti perché vi scherzi: tutte le cose aspettan da te, che tu dia loro sostentamento nel tempo opportuno.
28 Tu lo dai, ed elleno lo raccolgono: quando tu allarghi la mano tutte le cose son ricolme di bene.
29 Ma quando tu rivolgi altrove la faccia, tutte le cose sono in turbamento: tu le privi di spirito, e vengon meno, e ritornano nella lor polvere.
30 Manderai lo spirito tuo, e saranno create, e l'innovellerai la faccia della terra.
31 Sia celebrata pe' secoli la gloria del Signore: si allegrerà il Signore nelle opere sue:
32 Ei, che mira la terra, e la fa tremare: tocca i monti, e gettan fumo.
33 Io canterò il Signore finché viverò: a lui darò laude fino che io sarò.
34 Siano accette a lui le mie parole: quanto a me il mio diletto sarà nel Signore.
35 Spariscano dalla terra i peccatori, gli iniqui talmente che più non siano: benedici, anima mia, il Signore.