Psalmi 73

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Intellectus Asaph. Ut quid, Deus, repulisti in finem, iratus est furor tuus super oves pascuæ tuæ ?	1 Psalam. Asafov. Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca!
2 Memor esto congregationis tuæ, quam possedisti ab initio. Redemisti virgam hæreditatis tuæ, mons Sion, in quo habitasti in eo.	2 A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše,
3 Leva manus tuas in superbias eorum in finem : quanta malignatus est inimicus in sancto !	3 jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnikâ.
4 Et gloriati sunt qui oderunt te in medio solemnitatis tuæ ; posuerunt signa sua, signa :	4 Nikakvu patnju ne snose,zdravo je i pretilo tijelo njihovo.
5 et non cognoverunt sicut in exitu super summum. Quasi in silva lignorum securibus	5 Ne žive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju.
6 exciderunt januas ejus in idipsum ; in securi et ascia dejecerunt eam.	6 Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.
7 Incenderunt igni sanctuarium tuum ; in terra polluerunt tabernaculum nominis tui.	7 Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.
8 Dixerunt in corde suo cognatio eorum simul : Quiescere faciamus omnes dies festos Dei a terra.	8 Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo.
9 Signa nostra non vidimus ; jam non est propheta ; et nos non cognoscet amplius.	9 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju.
10 Usquequo, Deus, improperabit inimicus ? irritat adversarius nomen tuum in finem ?	10 Zato moj narod za njima leti i srče obilne vode
11 Ut quid avertis manum tuam, et dexteram tuam de medio sinu tuo in finem ?	11 pa veli: »Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevišnji?«
12 Deus autem rex noster ante sæcula : operatus est salutem in medio terræ.	12 Eto, takvi su grešnici: uvijek spokojni, bogatstvo zgrću.
13 Tu confirmasti in virtute tua mare ; contribulasti capita draconum in aquis.	13 Jesam li, dakle, samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke
14 Tu confregisti capita draconis ; dedisti eum escam populis Æthiopum.	14 kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom?
15 Tu dirupisti fontes et torrentes ; tu siccasti fluvios Ethan.	15 Da sam kazao: »Govorit ću kao i oni«, izdao bih rod sinova tvojih.
16 Tuus est dies, et tua est nox ; tu fabricatus es auroram et solem.	16 Promišljah tada da bih spoznao: al’ mi se učini mučno u očima mojim
17 Tu fecisti omnes terminos terræ ; æstatem et ver tu plasmasti ea.	17 sve dok ne nađoh ulaz u Božje svetinje pa prozreh kakav im je svršetak.
18 Memor esto hujus : inimicus improperavit Domino, et populus insipiens incitavit nomen tuum.	18 Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš.
19 Ne tradas bestiis animas confitentes tibi, et animas pauperum tuorum ne obliviscaris in finem.	19 Kako učas propadoše, nestaše, užas ih izjede!
20 Respice in testamentum tuum, quia repleti sunt qui obscurati sunt terræ domibus iniquitatum.	20 Kao što čovjek prezire san kad se probudi, tako ćeš, Gospode, prezreti lik im kada ustaneš.
21 Ne avertatur humilis factus confusus ; pauper et inops laudabunt nomen tuum.	21 Kad mi duša bijaše ojađena, a bubrezi probodeni,
22 Exsurge, Deus, judica causam tuam ; memor esto improperiorum tuorum, eorum quæ ab insipiente sunt tota die.	22 bezumnik bijah bez razbora, k’o živinče pred tobom.
23 Ne obliviscaris voces inimicorum tuorum : superbia eorum qui te oderunt ascendit semper.	23 Al’ ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju:
	24 vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju.
	25 Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji.
	26 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka!
	27 Doista, propast će oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuješ svakog tko ti se iznevjeri.
	28 A meni je milina biti u Božjoj blizini, imati sklonište svoje u Jahvi. Pripovijedat ću sva tvoja djela na vratima kćeri sionske.