| 1 Les gens de Ziph vinrent à Gibéa et dirent à Saül: "Est-ce que David ne se cache pas sur lacolline de Hakila, à l'orée de la steppe?" | 1 Ljudi iz Zifa dođoše Šaulu i javiše mu: »David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu.« |
| 2 S'étant mis en route, Saül descendit au désert de Ziph, accompagné de 3.000 hommes, l'élited'Israël, pour traquer David dans le désert de Ziph. | 2 Šaul tada krenu na put i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. |
| 3 Saül campa à la colline de Hakila, qui est à l'orée de la steppe, près de la route. David séjournaitau désert et il vit que Saül était venu derrière lui au désert. | 3 Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni. |
| 4 David envoya des espions et il sut que Saül était effectivement arrivé. | 4 Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao. |
| 5 Alors David se mit en route et arriva au lieu où Saül campait. Il vit l'endroit où étaient couchésSaül et Abner, fils de Ner, le chef de son armée: Saül était couché dans le campement et la troupe bivouaquaitautour de lui. | 5 David se podiže i dođe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega. |
| 6 David, s'adressant à Ahimélek le Hittite et à Abishaï, fils de Ceruya et frère de Joab, leur dit:"Qui veut descendre avec moi au camp, jusqu'à Saül?" Abishaï répondit: "C'est moi qui descendrai avec toi." | 6 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reče im: »Tko će sa mnom u tabor sve do Šaula?« A Abišaj odgovori: »Ja ću s tobom.« |
| 7 Donc David et Abishaï se dirigèrent de nuit vers la troupe: ils trouvèrent Saül étendu et dormantdans le campement, sa lance plantée en terre à son chevet, et Abner et l'armée étaient couchés autour de lui. | 7 I tako David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. |
| 8 Alors Abishaï dit à David: "Aujourd'hui Dieu a livré ton ennemi en ta main. Eh bien, laisse-moile clouer à terre avec sa propre lance, d'un seul coup et je n'aurai pas à lui en donner un second!" | 8 Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« |
| 9 Mais David dit à Abishaï: "Ne le tue pas! Qui pourrait porter la main sur l'oint de Yahvé et resterimpuni?" | 9 Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?« |
| 10 David ajouta: "Aussi vrai que Yahvé est vivant, c'est Yahvé qui le frappera, soit que son jourarrive et qu'il meure, soit qu'il descende au combat et qu'il y périsse. | 10 Još nastavi David: »Živoga mi Jahve, i udarit će ga Jahve, bilo da će mu doći njegov dan da umre, bilo da će otići u boj i poginuti. |
| 11 Mais que Yahvé me garde de porter la main sur l'oint de Yahvé! Maintenant, prends donc lalance qui est à son chevet et la gourde d'eau, et allons-nous en." | 11 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrč za vodu, pa hajdemo!« |
| 12 David prit du chevet de Saül la lance et la gourde d'eau et ils s'en allèrent: personne n'en vitrien, personne ne le sut, personne ne s'éveilla, ils dormaient tous, car une torpeur venant de Yahvé s'était abattuesur eux. | 12 I uze David koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve. |
| 13 David passa de l'autre côté et se tint sur le sommet de la montagne au loin; il y avait un grandespace entre eux. | 13 David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je među njima bio velik prostor. |
| 14 Alors David appela l'armée et Abner, fils de Ner: "Ne vas-tu pas répondre, Abner", dit-il. EtAbner répondit: "Qui es-tu, toi qui appelles?" | 14 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: »Zar se nećeš odazvati, Abnere?« A Abner se odazva i upita: »Tko si ti što uznemiruješ kralja?« |
| 15 David dit à Abner: "N'es-tu pas un homme? Et qui est ton pareil en Israël? Pourquoi donc n'as-tu pas veillé sur le roi ton maître? Car quelqu'un du peuple est venu pour tuer le roi ton maître. | 15 A David odgovori Abneru: »Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi čuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. |
| 16 Ce n'est pas bien ce que tu as fait. Aussi vrai que Yahvé est vivant, vous êtes dignes de mortpour n'avoir pas veillé sur votre maître, l'oint de Yahvé. Maintenant, regarde donc où est la lance du roi et où estla gourde d'eau qui était à son chevet!" | 16 Nije lijepo to što si učinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste čuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrč za vodu što mu bijaše do uzglavlja!« |
| 17 Or Saül reconnut la voix de David, et il demanda: "Est-ce bien ta voix, mon fils David" -- "Oui,Monseigneur le roi", répondit David. | 17 Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: »Je li to tvoj glas, sine Davide?« A David odgovori: »Jest, kralju gospodaru!« |
| 18 Et il continua: "Pourquoi donc Monseigneur poursuit-il son serviteur? Qu'ai-je fait et de quoisuis-je coupable? | 18 I nastavi: »Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam učinio? Kakva je krivica u mojoj ruci? |
| 19 Maintenant, que Monseigneur le roi veuille écouter les paroles de son serviteur: si c'est Yahvéqui t'excite contre moi, qu'il soit apaisé par une offrande, mais si ce sont des humains, qu'ils soient mauditsdevant Yahvé, car ils m'ont banni aujourd'hui, en sorte que je ne participe plus à l'héritage de Yahvé, comme s'ilsdisaient: Va servir des dieux étrangers! | 19 Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati riječi svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to čine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: ‘Idi, služi tuđim bogovima!’ |
| 20 Maintenant, que mon sang ne soit pas répandu à terre loin de la présence de Yahvé! En effet, leroi d'Israël est sorti à la quête de ma vie, comme on pourchasse la perdrix dans les montagnes." | 20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini.« |
| 21 Saül dit: "J'ai péché! Reviens, mon fils David, je ne te ferai plus de mal, puisque ma vie a euaujourd'hui tant de prix à tes yeux. Oui, j'ai agi en insensé et je me suis très lourdement trompé." | 21 Tada Šaul reče: »Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neću ti više činiti zla, kad je danas moj život u očima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!« |
| 22 David répondit: "Voici la lance du roi. Que l'un des garçons traverse et vienne la prendre. | 22 A David odgovori: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! |
| 23 Yahvé rendra à chacun selon sa justice et sa fidélité: aujourd'hui Yahvé t'avait livré entre mesmains et je n'ai pas voulu porter la main contre l'oint de Yahvé. | 23 A Jahve će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Jahvina. |
| 24 De même que ta vie a compté beaucoup à mes yeux en ce jour, ainsi ma vie comptera beaucoupau regard de Yahvé et il me délivrera de toute angoisse." | 24 I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim očima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim očima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!« |
| 25 Saül dit à David: "Béni sois-tu, mon fils David. Certainement tu entreprendras et tu réussiras."David alla son chemin et Saül retourna chez lui. | 25 A Šaul doviknu Davidu: »Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo ćeš izvršiti svoje djelo i uspjet ćeš!« Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kući. |