Jó 31

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Pepigi foedus cum oculis meis ut ne cogitarem quidem de virgine.	1 »Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
2 Quae enim pars mea apud Deum desuper, et quae hereditas apud Omnipotentem in excelsis?	2 A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
3 Numquid non perditio est iniquo, et alienatio operantibus iniustitiam?	3 Ta nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
4 Nonne ipse considerat vias meas et cunctos gressus meos dinumerat?	4 Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
5 Si ambulavi in vanitate, et festinavit in dolo pes meus,	5 Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
6 appendat me in statera iusta et sciat Deus integritatem meam.	6 Nek’ me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
7 Si declinavit gressus meus de via, et si secutum est oculos meos cor meum, et si manibus meis adhaesit macula,	7 Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
8 seram, et alius comedat, et progenies mea eradicetur.	8 neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
9 Si deceptum est cor meum super muliere, et si ad ostium amici mei insidiatus sum,	9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
10 molat pro alio uxor mea, et super illam incurventur alii.	10 neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
11 Hoc enim nefas est et iniquitas iudicialis;	11 Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
12 ignis est usque ad perditionem devorans et omnia eradicans genimina.	12 užeg’o vatru što žeže do propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
13 Si contempsi subire iudicium cum servo meo et ancilla mea, cum disceptarent adversum me,	13 Ako kada prezreh pravo sluge svoga il’ služavke, sa mnom kad su se parbili,
14 quid enim faciam, cum surrexerit ad iudicandum Deus; et, cum quaesierit, quid respondebo illi?	14 što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit’ kad račun zatraži?
15 Numquid non in ventre fecit me, qui et illum operatus est, et formavit me in visceribus unus?	15 Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
16 Si negavi, quod volebant, pauperibus et oculos viduae languescere feci;	16 Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
17 si comedi buccellam meam solus, et non comedit pupillus ex ea,	17 Jesam li kada sâm svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
18 quia ab infantia mea educavi eum ut pater et de ventre matris meae direxi eam;	18 Ta od mladosti k’o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
19 si despexi pereuntem, eo quod non habuerit indumentum, et absque operimento pauperem;	19 Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
20 si non benedixerunt mihi latera eius, et de velleribus ovium mearum calefactus est;	20 a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
21 si levavi super pupillum manum meam, cum viderem in porta adiutorium mihi,	21 Ako sam ruku na nevina podigao znajuć’ da mi je na vratima branitelj,
22 umerus meus a iunctura sua cadat, et brachium meum cum ossibus lacertorum confringatur,	22 nek’ se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
23 quia timor super me calamitas a Deo, et contra maiestatem eius nihil valerem!	23 Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
24 Si putavi aurum securitatem meam et obryzo dixi: Fiducia mea!;	24 Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: ‘Sigurnosti moja!’
25 si laetatus sum super multis divitiis meis, et quia plurima repperit manus mea;	25 Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
26 si vidi solem, cum fulgeret, et lunam incedentem clare,	26 Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
27 et decepit me in abscondito cor meum, et osculatus sum manum meam ore meo,	27 moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
28 quae est iniquitas iudicialis, eo quod negassem Deum desuper;	28 Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
29 si gavisus sum ad ruinam eius, qui me oderat, et exsultavi quod invenisset eum malum,	29 Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
30 cum non dederim ad peccandum guttur meum, ut expeterem maledicens animam eius;	30 a koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
31 si non dixerunt viri tabernaculi mei: “Quis det, qui de carnibus eius nonsaturatus sit?”;	31 Ne govorahu li ljudi mog šatora: ‘Ta koga nije on mesom nasitio?’
32 foris non mansit peregrinus, ostium meum viatori patuit;	32 Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
33 si abscondi quasi homo peccatum meum et celavi in sinu meo iniquitatem meam;	33 Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
34 si expavi ad multitudinem nimiam, et despectio propinquorum terruit me, et magis tacui nec egressus sum ostium.	34 jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć’ svoga praga?
35 Quis mihi tribuat auditorem? Ecce signum meum! Omnipotens respondeat mihi! Ecce liber, quem scripsit vir litis meae,	35 O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek’ mi optužnicu napiše protivnik,
36 ut in umero meo portem illum et alligem illum quasi coronam mihi.	36 i ja ću je nosit’ na svome ramenu, čelo ću njome k’o krunom uresit’.
37 Numerum graduum meorum pronuntiabo illi et quasi principem adibo eum.	37 Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.« <40b>Konac riječi Jobovih.
38 Si adversum me terra mea clamat, et cum ipsa sulci eius deflent;	38 Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
39 si fructus eius comedi absque pecunia et animam agricolarum eius afflixi,	39 ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
40 pro frumento oriatur mihi tribulus, et pro hordeo herba foetida! ”. Finita sunt verba Iob.	40 <40a>neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek’ posvud kukolj raste!