Psalmi 59

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 In finem, pro his qui immutabuntur, in tituli inscriptionem ipsi David, in doctrinam,	1 Zborovođi. Po napjevu »Ne pogubi!« Davidov. Miktam. Kad je Šaul opkolio kuću da ubije Davida.
2 cum succendit Mesopotamiam Syriæ et Sobal, et convertit Joab, et percussit Idumæam in valle Salinarum duodecim millia.	2 Izbavi me od dušmana, Bože moj, zaštiti me od mojih protivnika!
3 Deus, repulisti nos, et destruxisti nos ; iratus es, et misertus es nobis.	3 Izbavi me od bezakonikâ, od krvolokâ spasi me!
4 Commovisti terram, et conturbasti eam ; sana contritiones ejus, quia commota est.	4 Jer evo: dušu moju vrebaju, na me ustadoše silnici. Nema na meni krivnje, o Jahve, ni grijeha:
5 Ostendisti populo tuo dura ; potasti nos vino compunctionis.	5 bez moje krivnje na me nasrću. Probudi se! Dođi mi u pomoć i pogledaj,
6 Dedisti metuentibus te significationem, ut fugiant a facie arcus ; ut liberentur dilecti tui.	6 Jahve, Bože nad vojskama, Bože Izraelov! Preni se, kazni sve pogane, podlacima nemoj se smilovati!
7 Salvum fac dextera tua, et exaudi me.	7 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
8 Deus locutus est in sancto suo : lætabor, et partibor Sichimam ; et convallem tabernaculorum metibor.	8 Gle, kako bljuju ustima; kletve su im na usnama i govore: »Tko nas čuje?«
9 Meus est Galaad, et meus est Manasses ; et Ephraim fortitudo capitis mei. Juda rex meus ;	9 No, ti im se smiješ, o Jahve, i rugaš se poganima svima.
10 Moab olla spei meæ. In Idumæam extendam calceamentum meum : mihi alienigenæ subditi sunt.	10 Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
11 Quis deducet me in civitatem munitam ? quis deducet me usque in Idumæam ?	11 Bog neka mi pohiti ususret, nek’ me razveseli nad dušmanima mojim!
12 nonne tu, Deus, qui repulisti nos ? et non egredieris, Deus, in virtutibus nostris ?	12 Pobij ih, Bože, da mi narod ne zavode, zbuni i obori ih jakošću svojom, štite naš, Gospodine.
13 Da nobis auxilium de tribulatione, quia vana salus hominis.	13 Grijeh je svaka riječ usta njihovih: nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!
14 In Deo faciemus virtutem ; et ipse ad nihilum deducet tribulantes nos.	14 Istrijebi ih u gnjevu, istrijebi da nestanu, nek’ se zna da Bog vlada u Jakovu i do nakraj zemlje!
	15 Uvečer se vraćaju, reže poput pasa i trče po gradu.
	16 Nek’ lutaju okolo tražeći hranu; i kad se nasite, neka zavijaju.
	17 A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome, jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.
	18 Jakosti moja, tebi ću pjevati, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.