Izaija 13

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov.	1 Onus Babylonis, quod vidit Isaias, filius Amos.
2 Na goletnu brdu dignite zastavu, vičite im iz sveg grla. Mašite rukom neka dođu na vrata kneževska.	2 Super montem caliginosum levate signum : exaltate vocem, levate manum, et ingrediantur portas duces.
3 Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave veličanstvo moje.	3 Ego mandavi sanctificatis meis, et vocavi fortes meos in ira mea, exsultantes in gloria mea.
4 Čuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Čuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad vojskama za boj vojsku pregleda.	4 Vox multitudinis in montibus, quasi populorum frequentium ; vox sonitus regum, gentium congregatarum. Dominus exercituum præcepit militiæ belli,
5 Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni – Jahve i oruđa gnjeva njegova – da svu zemlju poharaju.	5 venientibus de terra procul, a summitate cæli ; Dominus, et vasa furoris ejus, ut disperdat omnem terram.
6 Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k’o pohara dolazi od Svemoćnog.	6 Ululate, quia prope est dies Domini ; quasi vastitas a Domino veniet.
7 I sve ruke stog malakšu ... Svako ljudsko srce klone,	7 Propter hoc omnes manus dissolventur, et omne cor hominis contabescet,
8 strava ih je obhrvala, trudovi boli već ih spopadaju i grče se k’o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena.	8 et conteretur. Torsiones et dolores tenebunt ; quasi parturiens dolebunt : unusquisque ad proximum suum stupebit, facies combustæ vultus eorum.
9 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan – gnjev i jarost – da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike.	9 Ecce dies Domini veniet, crudelis, et indignationis plenus, et iræ, furorisque, ad ponendam terram in solitudinem, et peccatores ejus conterendos de ea.
10 Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neće više sjati svjetlošću, pomrčat će sunce ishodeći i mjesec neće više svijetliti.	10 Quoniam stellæ cæli, et splendor earum, non expandent lumen suum ; obtenebratus est sol in ortu suo, et luna non splendebit in lumine suo.
11 Kaznit ću svijet za zloću, bezbožnike za bezakonje, dokrajčit ću ponos oholih, poniziti nadutost silnika.	11 Et visitabo super orbis mala, et contra impios iniquitatem eorum ; et quiescere faciam superbiam infidelium, et arrogantiam fortium humiliabo.
12 Rjeđi će biti čovjek neg’ žeženo zlato, rjeđi samrtnik od zlata ofirskog.	12 Pretiosior erit vir auro, et homo mundo obrizo.
13 Nebesa ću potresti, maknut će se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov.	13 Super hoc cælum turbabo ; et movebitur terra de loco suo, propter indignationem Domini exercituum, et propter diem iræ furoris ejus.
14 I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko će se vratit’ svom narodu, svatko će u zemlju svoju pobjeći.	14 Et erit quasi damula fugiens, et quasi ovis, et non erit qui congreget. Unusquisque ad populum suum convertetur, et singuli ad terram suam fugient.
15 Koga stignu, probost će ga: koga uhvate, mačem će sasjeći;	15 Omnis qui inventus fuerit occidetur, et omnis qui supervenerit cadet in gladio ;
16 pred očima smrskat će im dojenčad, opljačkati kuće, silovati žene.	16 infantes eorum allidentur in oculis eorum, diripientur domus eorum, et uxores eorum violabuntur.
17 Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato.	17 Ecce ego suscitabo super eos Medos, qui argentum non quærant, nec aurum velint ;
18 Svi će mladići biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neće se smilovati, nad djecom im se oko neće sažaliti.	18 sed sagittis parvulos interficient, et lactantibus uteris non miserebuntur, et super filios non parcet oculus eorum.
19 Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit će k’o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.	19 Et erit Babylon illa gloriosa in regnis, inclyta superbia Chaldæorum, sicut subvertit Dominus Sodomam et Gomorrham.
20 Nikad se više neće naseliti, od koljena do koljena ostat će nenapučen. Arapin ondje neće dizati šatora, nit’ će pastiri ondje počivati.	20 Non habitabitur usque in finem, et non fundabitur usque ad generationem et generationem ; nec ponet ibi tentoria Arabs, nec pastores requiescent ibi.
21 Počivat će ondje zvijeri pustinjske, sove će im napuniti kuće, nojevi će ondje stanovati, jarci plesati.	21 Sed requiescent ibi bestiæ, et replebuntur domus eorum draconibus, et habitabunt ibi struthiones, et pilosi saltabunt ibi ;
22 Hijene će zavijati iz njegovih palača, a čaglji iz raskošnih dvorova ... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neće produžiti.	22 et respondebunt ibi ululæ in ædibus ejus, et sirenes in delubris voluptatis.