Evanđelje po Marku 6

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.	1 Et egressus inde, abiit in patriam suam : et sequebantur eum discipuli sui :
2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?	2 et facto sabbato cœpit in synagoga docere : et multi audientes admirabantur in doctrina ejus, dicentes : Unde huic hæc omnia ? et quæ est sapientia, quæ data est illi, et virtutes tales, quæ per manus ejus efficiuntur ?
3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.	3 Nonne hic est faber, filius Mariæ, frater Jacobi, et Joseph, et Judæ, et Simonis ? nonne et sorores ejus hic nobiscum sunt ? Et scandalizabantur in illo.
4 A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«	4 Et dicebat illis Jesus : Quia non est propheta sine honore nisi in patria sua, et in domo sua, et in cognatione sua.
5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.	5 Et non poterat ibi virtutem ullam facere, nisi paucos infirmos impositis manibus curavit :
6 I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.	6 et mirabatur propter incredulitatem eorum, et circuibat castella in circuitu docens.
7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.	7 Et vocavit duodecim : et cœpit eos mittere binos, et dabat illis potestatem spirituum immundorum.
8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu,	8 Et præcepit eis ne quid tollerent in via, nisi virgam tantum : non peram, non panem, neque in zona æs,
9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.	9 sed calceatos sandaliis, et ne induerentur duabus tunicis.
10 I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.	10 Et dicebat eis : Quocumque introieritis in domum, illic manete donec exeatis inde :
11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«	11 et quicumque non receperint vos, nec audierint vos, exeuntes inde, excutite pulverem de pedibus vestris in testimonium illis.
12 Otišavši, propovijedali su obraćenje,	12 Et exeuntes prædicabant ut pœnitentiam agerent :
13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.	13 et dæmonia multa ejiciebant, et ungebant oleo multos ægros, et sanabant.
14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.«	14 Et audivit rex Herodes (manifestum enim factum est nomen ejus), et dicebat : Quia Joannes Baptista resurrexit a mortuis : et propterea virtutes operantur in illo.
15 A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.«	15 Alii autem dicebant : Quia Elias est ; alii vero dicebant : Quia propheta est, quasi unus ex prophetis.
16 Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«	16 Quo audito Herodes ait : Quem ego decollavi Joannem, hic a mortuis resurrexit.
17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.	17 Ipse enim Herodes misit, ac tenuit Joannem, et vinxit eum in carcere propter Herodiadem uxorem Philippi fratris sui, quia duxerat eam.
18 Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«,	18 Dicebat enim Joannes Herodi : Non licet tibi habere uxorem fratris tui.
19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla	19 Herodias autem insidiabatur illi : et volebat occidere eum, nec poterat.
20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.	20 Herodes enim metuebat Joannem, sciens eum virum justum et sanctum : et custodiebat eum, et audito eo multa faciebat, et libenter eum audiebat.
21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.	21 Et cum dies opportunus accidisset, Herodes natalis sui cœnam fecit principibus, et tribunis, et primis Galilææ :
22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!«	22 cumque introisset filia ipsius Herodiadis, et saltasset, et placuisset Herodi, simulque recumbentibus, rex ait puellæ : Pete a me quod vis, et dabo tibi :
23 I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.«	23 et juravit illi : Quia quidquid petieris dabo tibi, licet dimidium regni mei.
24 Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!«	24 Quæ cum exisset, dixit matri suæ : Quid petam ? At illa dixit : Caput Joannis Baptistæ.
25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«	25 Cumque introisset statim cum festinatione ad regem, petivit dicens : Volo ut protinus des mihi in disco caput Joannis Baptistæ.
26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.	26 Et contristatus est rex : propter jusjurandum, et propter simul discumbentes, noluit eam contristare :
27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,	27 sed misso spiculatore præcepit afferri caput ejus in disco. Et decollavit eum in carcere,
28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.	28 et attulit caput ejus in disco : et dedit illud puellæ, et puella dedit matri suæ.
29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.	29 Quo audito, discipuli ejus venerunt, et tulerunt corpus ejus : et posuerunt illud in monumento.
30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.	30 Et convenientes Apostoli ad Jesum, renuntiaverunt ei omnia quæ egerant, et docuerant.
31 I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.	31 Et ait illis : Venite seorsum in desertum locum, et requiescite pusillum. Erant enim qui veniebant et redibant multi : et nec spatium manducandi habebant.
32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.	32 Et ascendentes in navim, abierunt in desertum locum seorsum.
33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.	33 Et viderunt eos abeuntes, et cognoverunt multi : et pedestres de omnibus civitatibus concurrerunt illuc, et prævenerunt eos.
34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.	34 Et exiens vidit turbam multam Jesus : et misertus est super eos, quia erant sicut oves non habentes pastorem, et cœpit docere multa.
35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno.	35 Et cum jam hora multa fieret, accesserunt discipuli ejus, dicentes : Desertus est locus hic, et jam hora præteriit :
36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.«	36 dimitte illos, ut euntes in proximas villas et vicos, emant sibi cibos, quos manducent.
37 No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?«	37 Et respondens ait illis : Date illis vos manducare. Et dixerunt ei : Euntes emamus ducentis denariis panes, et dabimus illis manducare.
38 A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.«	38 Et dicit eis : Quot panes habetis ? ite, et videte. Et cum cognovissent, dicunt : Quinque, et duos pisces.
39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.	39 Et præcepit illis ut accumbere facerent omnes secundum contubernia super viride fœnum.
40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.	40 Et discubuerunt in partes per centenos et quinquagenos.
41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.	41 Et acceptis quinque panibus et duobus piscibus, intuens in cælum, benedixit, et fregit panes, et dedit discipulis suis, ut ponerent ante eos : et duos pisces divisit omnibus.
42 I jeli su svi i nasitili se.	42 Et manducaverunt omnes, et saturati sunt.
43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.	43 Et sustulerunt reliquias, fragmentorum duodecim cophinos plenos, et de piscibus.
44 A jelo je pet tisuća muškaraca.	44 Erant autem qui manducaverunt quinque millia virorum.
45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.	45 Et statim coëgit discipulos suos ascendere navim, ut præcederent eum trans fretum ad Bethsaidam, dum ipse dimitteret populum.
46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.	46 Et cum dimisisset eos, abiit in montem orare.
47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.	47 Et cum sero esset, erat navis in medio mari et ipse solus in terra.
48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.	48 Et videns eos laborantes in remigando (erat enim ventus contrarius eis) et circa quartam vigiliam noctis venit ad eos ambulans supra mare : et volebat præterire eos.
49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.	49 At illi ut viderunt eum ambulantem supra mare, putaverunt phantasma esse, et exclamaverunt.
50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«	50 Omnes enim viderunt eum, et conturbati sunt. Et statim locutus est cum eis, et dixit eis : Confidite, ego sum : nolite timere.
51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;	51 Et ascendit ad illos in navim, et cessavit ventus. Et plus magis intra se stupebant :
52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.	52 non enim intellexerunt de panibus : erat enim cor eorum obcæcatum.
53 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.	53 Et cum transfretassent, venerunt in terram Genesareth, et applicuerunt.
54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju	54 Cumque egressi essent de navi, continuo cognoverunt eum :
55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.	55 et percurrentes universam regionem illam, cœperunt in grabatis eos, qui se male habebant, circumferre, ubi audiebant eum esse.
56 I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.	56 Et quocumque introibat, in vicos, vel in villas aut civitates, in plateis ponebant infirmos, et deprecabantur eum, ut vel fimbriam vestimenti ejus tangerent, et quotquot tangebant eum, salvi fiebant.