Evanđelje po Marku 6

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 I otišavši odande, dođe u svoj zavičaj. A doprate ga učenici.	1 Et egressus est inde et venit in patriam suam, et sequuntur il lumdiscipuli sui.
2 I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama?	2 Et facto sabbato, coepit in synagoga docere; et multi audientesadmirabantur dicentes: “ Unde huic haec, et quae est sapientia, quae data estilli, et virtutes tales, quae per manus eius efficiuntur?
3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se zbog njega.	3 Nonne iste estfaber, filius Mariae et frater Iacobi et Iosetis et Iudae et Simonis? Et nonnesorores eius hic nobiscum sunt? ”. Et scandalizabantur in illo.
4 A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«	4 Et dicebateis Iesus: “ Non est propheta sine honore nisi in patria sua et in cognationesua et in domo sua ”.
5 I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih.	5 Et non poterat ibi virtutem ullam facere, nisi paucosinfirmos impositis manibus curavit;
6 I čudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naučavao.	6 et mirabatur propter incredulitatem eorum. Et circumibat castella in circuitu docens.
7 Dozva dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.	7 Et convocat Duodecim et coepit eos mittere binos et dabat illis potestatem inspiritus immundos;
8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu,	8 et praecepit eis, ne quid tollerent in via nisi virgamtantum: non panem, non peram neque in zona aes,
9 nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.	9 sed ut calcearentur sandaliiset ne induerentur duabus tunicis.
10 I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande.	10 Et dicebat eis: “ Quocumque introieritisin domum, illic manete, donec exeatis inde.
11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.«	11 Et quicumque locus non receperitvos nec audierint vos, exeuntes inde excutite pulverem de pedibus vestris intestimonium illis ”.
12 Otišavši, propovijedali su obraćenje,	12 Et exeuntes praedicaverunt, ut paenitentiam agerent;
13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.	13 et daemonia multa eiciebant et ungebant oleo multos aegrotos et sanabant.
14 Dočuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: »Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.«	14 Et audivit Herodes rex; manifestum enim factum est nomen eius. Et dicebant:“ Ioannes Baptista resurrexit a mortuis, et propterea inoperantur virtutes inillo ”.
15 A drugi govorahu: »Ilija je!« Treći opet: »Prorok, kao jedan od proroka.«	15 Alii autem dicebant: “ Elias est ”. Alii vero dicebant: “Propheta est, quasi unus ex prophetis ”.
16 Herod pak na to govoraše: »Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu.«	16 Quo audito, Herodes aiebat: “Quem ego decollavi Ioannem, hic resurrexit! ”.
17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.	17 Ipse enim Herodes misit ac tenuit Ioannem et vinxit eum in carcere propterHerodiadem uxorem Philippi fratris sui, quia duxerat eam.
18 Budući da je Ivan govorio Herodu: »Ne smiješ imati žene brata svojega!«,	18 Dicebat enimIoannes Herodi: “ Non licet tibi habere uxorem fratris tui ”.
19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla	19 Herodiasautem insidiabatur illi et volebat occidere eum nec poterat:
20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on čovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.	20 Herodes enimmetuebat Ioannem, sciens eum virum iustum et sanctum, et custodiebat eum, et,audito eo, multum haesitabat et libenter eum audiebat.
21 I dođe zgodan dan kad Herod o svom rođendanu priredi gozbu svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim.	21 Et cum dies opportunusaccidisset, quo Herodes natali suo cenam fecit principibus suis et tribunis etprimis Galilaeae,
22 Uđe kći Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reče djevojci: »Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti!«	22 cumque introisset filia ipsius Herodiadis et saltasset,placuit Herodi simulque recumbentibus. Rex ait puellae: “ Pete a me, quod vis,et dabo tibi ”.
23 I zakle joj se: »Što god zaišteš od mene, dat ću ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva.«	23 Et iuravit illi multum: “ Quidquid petieris a me, dabotibi, usque ad dimidium regni mei ”.
24 Ona iziđe pa će svojoj materi: »Što da zaištem?« A ona će: »Glavu Ivana Krstitelja!«	24 Quae cum exisset, dixit matri suae:“ Quid petam? ”. At illa dixit: “ Caput Ioannis Baptistae ”.
25 I odmah žurno uđe kralju te zaište: »Hoću da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!«	25 Cumqueintroisset statim cum festinatione ad regem, petivit dicens: “ Volo utprotinus des mihi in disco caput Ioannis Baptistae ”.
26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.	26 Et contristatus rex,propter iusiurandum et propter recumbentes noluit eam decipere;
27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,	27 et statimmisso spiculatore rex praecepit afferri caput eius. Et abiens decollavit eum incarcere
28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.	28 et attulit caput eius in disco; et dedit illud puellae, et puelladedit illud matri suae.
29 Kad za to dočuše Ivanovi učenici, dođu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.	29 Quo audito, discipuli eius venerunt et tuleruntcorpus eius et posuerunt illud in monumento.
30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.	30 Et convenientes apostoli ad Iesum renuntiaverunt illi omnia, quae egerant etdocuerant.
31 I reče im: »Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo.« Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.	31 Et ait illis: “ Venite vos ipsi seorsum in desertum locum etrequiescite pusillum ”. Erant enim, qui veniebant et redibant, multi, et necmanducandi spatium habebant.
32 Otploviše dakle lađom na samotno mjesto, u osamu.	32 Et abierunt in navi in desertum locum seorsum.
33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.	33 Et viderunt eos abeuntes et cognoverunt multi; et pedestre de omnibuscivitatibus concurrerunt illuc et praevenerunt eos.
34 Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.	34 Et exiens vidit multamturbam et misertus est super eos, quia erant sicut oves non habentes pastorem,et coepit docere illos multa.
35 A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno.	35 Et cum iam hora multa facta esset, accesseruntdiscipuli eius dicentes: “ Desertus est locus hic, et hora iam est multa;
36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.«	36 dimitte illos, ut euntes in villas et vicos in circuitu emant sibi, quodmanducent ”.
37 No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?«	37 Respondens autem ait illis: “ Date illis vos manducare ”.Et dicunt ei: “ Euntes emamus denariis ducentis panes et dabimus eismanducare? ”.
38 A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.«	38 Et dicit eis: “ Quot panes habetis? Ite, videte ”. Et cumcognovissent, dicunt: “ Quinque et duos pisces ”.
39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.	39 Et praecepit illis, utaccumbere facerent omnes secundum contubernia super viride fenum.
40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.	40 Etdiscubuerunt secundum areas per centenos et per quinquagenos.
41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.	41 Et acceptisquinque panibus et duobus piscibus, intuens in caelum benedixit et fregit paneset dabat discipulis suis, ut ponerent ante eos; et duos pisces divisit omnibus.
42 I jeli su svi i nasitili se.	42 Et manducaverunt omnes et saturati sunt;
43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.	43 et sustulerunt fragmenta duodecimcophinos plenos, et de piscibus.
44 A jelo je pet tisuća muškaraca.	44 Et erant, qui manducaverunt panes, quinquemilia virorum.
45 On odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.	45 Et statim coegit discipulos suos ascendere navem, ut praecederent transfretum ad Bethsaidam, dum ipse dimitteret populum.
46 I pošto se rasta s ljudima, otiđe u goru da se pomoli.	46 Et cum dimisisset eos,abiit in montem orare.
47 Uvečer pak lađa bijaše posred mora, a on sam na kraju.	47 Et cum sero factum esset, erat navis in medio mari, etipse solus in terra.
48 Vidjevši kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar, oko četvrte noćne straže dođe k njima hodeći po moru. I htjede ih mimoići.	48 Et videns eos laborantes in remigando, erat enim ventuscontrarius eis, circa quartam vigiliam noctis venit ad eos ambulans super mareet volebat praeterire eos.
49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.	49 At illi, ut viderunt eum ambulantem super mare,putaverunt phantasma esse et exclamaverunt;
50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«	50 omnes enim eum viderunt etconturbati sunt. Statim autem locutus est cum eis et dicit illis: “ Confidite,ego sum; nolite timere! ”.
51 I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;	51 Et ascendit ad illos in navem, et cessavitventus. Et valde nimis intra se stupebant;
52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.	52 non enim intellexerant de panibus,sed erat cor illorum obcaecatum.
53 Pošto doploviše na kraj, dođu u Genezaret i pristanu.	53 Et cum transfretassent in terram, pervenerunt Gennesaret et applicuerunt.
54 Kad iziđu iz lađe, ljudi ga odmah prepoznaju	54 Cumque egressi essent de navi, continuo cognoverunt eum
55 pa oblete sav onaj kraj. I počnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi čuli da se on nalazi.	55 et percurrentesuniversam regionem illam coeperunt in grabatis eos, qui se male habebant,circumferre, ubi audiebant eum esse.
56 I kamo bi god ulazio – u sela, u gradove, u zaseoke – po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.	56 Et quocumque introibat in vicos aut incivitates vel in villas, in plateis ponebant infirmos; et deprecabantur eum, utvel fimbriam vestimenti eius tangerent; et, quotquot tangebant eum, salvifiebant.