Psalmi 17

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!	1 Precatio. David. Exaudi, Domine, iustitiam meam, intende deprecationem meam. Auribus percipe orationem meam, non in labiis dolosis.
2 Od tebe nek’ mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.	2 De vultu tuo iudicium meum prodeat; oculi tui videant aequitates.
3 Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al’ u meni nećeš nać’ bezakonja. Ne zgriješiše usta moja	3 Proba cor meum et visita nocte; igne me examina, et non invenies in me iniquitatem.
4 kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.	4 Non transgreditur os meum ad opera hominum, propter verba labiorum tuorum custodivi me a viis violenti.
5 Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.	5 Retine gressus meos in semitis tuis, ut non moveantur vestigia mea.
6 Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit’: prikloni mi uho i čuj riječi moje.	6 Ego ad te clamavi, quoniam exaudis me, Deus; inclina aurem tuam mihi et exaudi verba mea.
7 Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.	7 Mirifica misericordias tuas, qui salvos facis ab insurgentibus sperantes in dextera tua.
8 Čuvaj me k’o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih	8 Custodi me ut pupillam oculi, sub umbra alarum tuarum protege me
9 od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,	9 a facie impiorum, qui me afflixerunt. Inimici mei in furore circumdederunt me,
10 bešćutno srce zatvarajui ustima zbore naduto,	10 adipem suum concluserunt; os eorum locutum est superbiam.
11 Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;	11 Incedentes nunc circumdederunt me, oculos suos statuerunt prosternere in terram.
12 slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.	12 Aspectus eorum quasi leonis parati ad praedam et sicut catuli leonis recubantis in abditis.
13 Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,	13 Exsurge, Domine, praeveni eum, supplanta eum; eripe animam meam ab impio framea tua,
14 a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.	14 a mortuis manu tua, Domine, a mortuis, quorum defecit portio vitae. De reconditis tuis adimpleas ventrem eorum, saturentur filii et dimittant reliquias parvulis suis.
15 A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.	15 Ego autem in iustitia videbo faciem tuam; satiabor, cum evigilavero, conspectu tuo.