Knjiga Sirahova 24

Biblija Hrvatski	SMITH VAN DYKE
1 Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.
2 Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja:
3 »Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla.
4 Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bî stup od oblaka.
5 Obiđoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana.
6 U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci.
7 Među svima njima tražila sam počinka i na čijoj baštini da se nastanim.
8 Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’
9 Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka.
10 Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu.
11 Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.
12 Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.
13 Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu.
14 Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.
15 Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru.
16 Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.
17 Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.
19 Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim.
20 Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od mednoga saća.
21 Koji me jedu, još više su me gladni, i koji me piju, još više za mnom žeđaju.
22 Tko mene sluša, taj se ne stidi, i tko sa mnom radi, taj ne griješi.«
23 Mudrost i Zakon Sve je ovo Knjiga saveza Boga svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim.
25 On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne;
26 on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno:
27 obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe.
28 Prvi ga čovjek nije do dna spoznao niti će ga posljednji istražiti.
29 Jer su misli njegove šire od mora i namisli dublje od bezdana.
30 A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj.
31 I rekoh: »Natopit ću vrt svoj i navodnit ću cvijetnjake svoje.« I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta.
32 Učinit ću da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko.