Knjiga Sirahova 49

¹ Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa,
pripravljena umijećem mirisarskim;
svačijim je ustima kao med sladak
i kao glazba na vinskoj gozbi.

² Pravim je putem kročio da obrati narod
i zatro je gnusnu bezbožnost.

³ Srce je svoje upravio prema Gospodu
i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost.

⁴ Osim Davida, Ezekije i Jošije,
svi ostali gomilahu opačinu na opačinu.
Jer napustiše zakon Svevišnjega,
nestalo je kraljeva judejskih.

⁵ Snagu svoju dadoše drugima
i slavu svoju tuđinskom narodu.

⁶ Spališe sveti izabrani Grad
i opustošiše ceste njegove,

⁷ po riječi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu,
iako bijaše prorok posvećen u utrobi materinoj,
da istrijebi i obara, zatire,
ali i da sagradi i utvrđuje.

⁸ Ezekiel je vidio prizor slave
koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim.

⁹ Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena,
na korist onih koji se drže putova pravednih.

¹⁰ A što se tiče dvanaest proroka,
procvale im kosti iz rake njihove,
jer su utješili Jakova
i izbavili ga vjerom i nadom.

¹¹ Kako proslaviti Zerubabela?
On bijaše kao pečatnjak na desnici.

¹² A takav bî i Jošua, sin Josedekov:
oni u svoje vrijeme sagradiše Dom
i podigoše Gospodu sveti hram,
određen za vječnu slavu.

¹³ Velik je i spomen na Nehemiju,
koji je podigao naše zidove razvaljene,
postavio vrata i prijevornice
i obnovio naše domove.

¹⁴ Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok,
on je bio uznesen sa zemlje.

¹⁵ A je li se ipak rodio čovjek kao Josip?
Vođa braći svojoj, potpora narodu svojem.
Kosti su mu posjećene.

¹⁶ Još i Šem i Šet bijahu slavljeni među ljudima,
ali je Adam iznad svih živih stvorova.