SCRUTATIO

Sabato, 11 ottobre 2025 - Divina Maternità  di Maria Santissima ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 29


font
Biblija HrvatskiLA SACRA BIBBIA
1 ?Job nastavi svoju besjedu i reče:1 Giobbe riprese a pronunciare i suoi versi dicendo:
2 »O, da mi je prošle proživjet’ mjesece,
dane one kad je Bog nada mnom bdio,
2 "Chi mi renderà come ai giorni antichi, quando Dio mi proteggeva,
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak
a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
3 quando la sua lucerna brillava sopra il mio capo e alla sua luce camminavo in mezzo alle tenebre?
4 kao u dane mojih zrelih jeseni
kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
4 Com'ero ai giorni del mio autunno, quando l'amicizia di Dio riposava sulla mia tenda,
5 kada uz mene još bijaše Svesilni
i moji me okruživahu dječaci,
5 quando l'Onnipotente era ancora con me e i miei figli mi stavano intorno!
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu,
a potokom ulja ključaše mi kamen!
6 Lavavo i piedi nel latte e la roccia mi versava ruscelli d'olio.
7 Kada sam na vrata gradska izlazio
i svoju stolicu postavljao na trg,
7 Quando uscivo verso la porta della città e disponevo il mio seggio in piazza,
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići,
starci bi ustavši stojeći ostali.
8 i giovani, vedendomi, si tiravano in disparte, gli anziani si alzavano rimanendo in piedi.
9 Razgovor bi prekidali uglednici
i usta bi svoja rukom zatvarali.
9 I notabili si astenevano dal parlare e si ponevano la mano alla bocca.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo,
za nepce bi im se zalijepio jezik.
10 La voce dei capi si smorzava e la loro lingua si incollava al palato.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao,
hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
11 L'orecchio che mi ascoltava, mi proclamava felice, e l'occhio che mi vedeva, mi rendeva testimonianza;
12 Jer izbavljah bijednog kada je kukao
i sirotu ostavljenu bez pomoći.
12 soccorrevo il povero che chiedeva aiuto e l'orfano che nessuno assisteva.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih,
srcu udovice ja veselje vraćah.
13 La benedizione del morente scendeva su di me e rendevo la gioia al cuore della vedova.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh,
nepristranost bje mi plaštem i povezom.
14 Mi ero rivestito di giustizia come di un vestimento, la mia equità era come mantello e turbante.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,15 Ero occhi per il cieco e piedi per lo zoppo;
16 otac ubogima, zastupnik strancima.16 ero padre per i poveri ed esaminavo la causa dello sconosciuto.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku,
plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
17 Spezzavo le mascelle dell'iniquo e dai suoi denti strappavo la preda.
18 Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu,
k’o palma, bezbrojne proživjevši dane.
18 E pensavo: "Spirerò nel mio nido; aumenterò i miei anni come la sabbia.
19 Korijenje se moje sve do vode pruža,
na granama mojim odmara se rosa.
19 La mia radice si alimenterà alle acque e la rugiada cadrà di notte sul mio ramo.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja
i lûk će mi se obnavljati u ruci.’«
20 Il mio prestigio sarà sempre nuovo e il mio arco si rinforzerà nella mia mano".
21 Slušali su željno što ću im kazati
i šutjeli da od mene savjet čuju.
21 Mi ascoltavano in fiduciosa attesa e tacevano per udire il mio consiglio.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali
i besjede su mi daždile po njima.
22 Dopo che avevano parlato, non replicavano; su di loro cadevano goccia a goccia i miei detti.
23 Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom,
otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim.
23 Li attendevano come si aspetta la pioggia, e li bevevano come acqua di primavera.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje;
pazili su na vedrinu moga lica.
24 Se scherzavo, non credevano, e non lasciavano cadere nemmeno un gesto del mio favore.
25 Njima ja sam izabirao putove,
kao poglavar ja sam ih predvodio,
kao kralj među svojim kad je četama
kao onaj koji tješi ojađene.
25 Seduto come capo, fissavo loro la via, e vi rimanevo come un re fra le sue schiere; dove li guidavo, si lasciavano condurre.