SCRUTATIO

Sabato, 11 ottobre 2025 - Divina Maternità  di Maria Santissima ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 29


font
Biblija HrvatskiBIBBIA MARTINI
1 ?Job nastavi svoju besjedu i reče:1 Soggiunse indi Giobbe, ripigliando la sua parabola, e disse:
2 »O, da mi je prošle proživjet’ mjesece,
dane one kad je Bog nada mnom bdio,
2 Chi mi darà, ch'io ritorni qual era nei mesi trascorsi, come ne' giorni, in cui Dio avea la custodia di me?
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak
a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
3 Allorché il suo lume risplendeva sulla mia testa, e tralle tenebre io camminava guidato dalla sua luce.
4 kao u dane mojih zrelih jeseni
kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
4 Qual era ne' giorni di mia giovinezza allorché Dio segretamente si stava nella mia tenda.
5 kada uz mene još bijaše Svesilni
i moji me okruživahu dječaci,
5 Quando meco si stava l'Onnipotente, e attorno a me tutti i miei figli
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu,
a potokom ulja ključaše mi kamen!
6 Quand'io col burro ungeva i miei piedi, e da' massi sgorgavano rividi olio per me.
7 Kada sam na vrata gradska izlazio
i svoju stolicu postavljao na trg,
7 Quand'io me n'andava alla porta della città, e nella piazza mi preparavano la residenza.
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići,
starci bi ustavši stojeći ostali.
8 In reggendomi i giovani si ritirivano, e i vecchi si alzavano, e stavano in piedi.
9 Razgovor bi prekidali uglednici
i usta bi svoja rukom zatvarali.
9 I principi più non fiatavano, e mettevano il dito sulle lor labbra.
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo,
za nepce bi im se zalijepio jezik.
10 I grandi rattenevan la loro voce, e la loro lingua era attaccata al palato.
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao,
hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
11 Beato, diceami, chi ascoltava le mie parole, e chi mi vedea, dicea bene di me;
12 Jer izbavljah bijednog kada je kukao
i sirotu ostavljenu bez pomoći.
12 Perch'io liberava il povero che strideva, e il pupillo privo di difensore.
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih,
srcu udovice ja veselje vraćah.
13 Benedizioni mandava a me colui, che stava in pericolo di perire, e al cuor della vedova io porgeva conforto.
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh,
nepristranost bje mi plaštem i povezom.
14 Mi rivestii di giustizia, e della mia equità mi adornai come di manto, e di diadema.
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,15 Io fui occhio al cieco, e piede allo zoppo.
16 otac ubogima, zastupnik strancima.16 Io era il padre de' poveri, e delle cause a me ignote faceva diligentissima inquisizione.
17 Kršio sam zube čovjeku opaku,
plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
17 Io spezzava le mascelle a' malvagj, e strappava lor di tra i denti la preda.
18 Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu,
k’o palma, bezbrojne proživjevši dane.
18 E diceva: Io morrò nel mio nido, e come la palma moltiplicherò i miei giorni.
19 Korijenje se moje sve do vode pruža,
na granama mojim odmara se rosa.
19 La mia radice diffondesi lungo le acque, e la rugiada si poserà su' miei rami.
20 Pomlađivat će se svagda slava moja
i lûk će mi se obnavljati u ruci.’«
20 Sempre nuova sarà la mia gloria, e il mio arco sarà sempre più forte nella mia mano.
21 Slušali su željno što ću im kazati
i šutjeli da od mene savjet čuju.
21 Quelli che mi ascoltavano aspettavano il mio parere, e in silenzio stavano attenti al mio consiglio.
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali
i besjede su mi daždile po njima.
22 Non ardivano di aggiunger cosa alle mie parole, e i miei discorsi cadevano a stille sopra di loro.
23 Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom,
otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim.
23 Ma essi aspettavano come la pioggia, e aprivano la loro bocca, come alla piova della tarda stagione.
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje;
pazili su na vedrinu moga lica.
24 Se qualche volta io scherzava con essi, non sei credevano, e la ilarità del mio volto non era senza il suo frutto.
25 Njima ja sam izabirao putove,
kao poglavar ja sam ih predvodio,
kao kralj među svojim kad je četama
kao onaj koji tješi ojađene.
25 Se io voleva andare tra loro, stava assiso nel primo posto, e sedendo qual re circondato di armati, era con tutto ciò il consolator degli afflitti.