Knjiga o Jobu 29
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA MARTINI |
---|---|
1 ?Job nastavi svoju besjedu i reče: | 1 Soggiunse indi Giobbe, ripigliando la sua parabola, e disse: |
2 »O, da mi je prošle proživjet’ mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, | 2 Chi mi darà, ch'io ritorni qual era nei mesi trascorsi, come ne' giorni, in cui Dio avea la custodia di me? |
3 kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, | 3 Allorché il suo lume risplendeva sulla mia testa, e tralle tenebre io camminava guidato dalla sua luce. |
4 kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, | 4 Qual era ne' giorni di mia giovinezza allorché Dio segretamente si stava nella mia tenda. |
5 kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci, | 5 Quando meco si stava l'Onnipotente, e attorno a me tutti i miei figli |
6 kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen! | 6 Quand'io col burro ungeva i miei piedi, e da' massi sgorgavano rividi olio per me. |
7 Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, | 7 Quand'io me n'andava alla porta della città, e nella piazza mi preparavano la residenza. |
8 vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali. | 8 In reggendomi i giovani si ritirivano, e i vecchi si alzavano, e stavano in piedi. |
9 Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. | 9 I principi più non fiatavano, e mettevano il dito sulle lor labbra. |
10 Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. | 10 I grandi rattenevan la loro voce, e la loro lingua era attaccata al palato. |
11 Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. | 11 Beato, diceami, chi ascoltava le mie parole, e chi mi vedea, dicea bene di me; |
12 Jer izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. | 12 Perch'io liberava il povero che strideva, e il pupillo privo di difensore. |
13 Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. | 13 Benedizioni mandava a me colui, che stava in pericolo di perire, e al cuor della vedova io porgeva conforto. |
14 Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. | 14 Mi rivestii di giustizia, e della mia equità mi adornai come di manto, e di diadema. |
15 Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, | 15 Io fui occhio al cieco, e piede allo zoppo. |
16 otac ubogima, zastupnik strancima. | 16 Io era il padre de' poveri, e delle cause a me ignote faceva diligentissima inquisizione. |
17 Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. | 17 Io spezzava le mascelle a' malvagj, e strappava lor di tra i denti la preda. |
18 Govorah: ‘U svom ću izdahnuti gnijezdu, k’o palma, bezbrojne proživjevši dane. | 18 E diceva: Io morrò nel mio nido, e come la palma moltiplicherò i miei giorni. |
19 Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. | 19 La mia radice diffondesi lungo le acque, e la rugiada si poserà su' miei rami. |
20 Pomlađivat će se svagda slava moja i lûk će mi se obnavljati u ruci.’« | 20 Sempre nuova sarà la mia gloria, e il mio arco sarà sempre più forte nella mia mano. |
21 Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju. | 21 Quelli che mi ascoltavano aspettavano il mio parere, e in silenzio stavano attenti al mio consiglio. |
22 Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. | 22 Non ardivano di aggiunger cosa alle mie parole, e i miei discorsi cadevano a stille sopra di loro. |
23 Za mnom žudjeli su oni k’o za kišom, otvarali usta k’o za pljuskom ljetnim. | 23 Ma essi aspettavano come la pioggia, e aprivano la loro bocca, come alla piova della tarda stagione. |
24 Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. | 24 Se qualche volta io scherzava con essi, non sei credevano, e la ilarità del mio volto non era senza il suo frutto. |
25 Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene. | 25 Se io voleva andare tra loro, stava assiso nel primo posto, e sedendo qual re circondato di armati, era con tutto ciò il consolator degli afflitti. |