Hošea 13

¹ Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao,
jer bijaše on prvak u Izraelu,
al’ ogriješi se Baalom i poginu.

² I sad još griješe oni
od srebra praveć’ sebi kipove,
kumire po svojoj mašti;
svi su oni djelo rukotvorca!
Tima – vele – žrtvujte,
ljudi neka cjelivaju teoce!

³ Zato, bit će oni kao oblak jutarnji,
kao rosa koje brzo nestaje,
kao pljeva raznesena s gumna,
kao dim što kroz otvor izlazi.

⁴ A ja sam Jahve,
Bog tvoj sve od zemlje egipatske:
drugog Boga osim mene ne ljubi!
Osim mene nema spasitelja.

⁵ Ja te ljubljah u pustinji,
u zemlji suhoj.

⁶ Ja ih pasoh, i siti bijahu;
nasićenima srce se uzoholi;
i tako me zaboraviše.

⁷ Stoga ću im biti kao lav,
kao leopard što na putu vreba;

⁸ kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade,
ja ću se na njih baciti,
rastrgat’ im grudi do srca;
k’o lav ću proždrijeti meso njihovo,
zvijeri će ih poljske rastrgati.

⁹ Uništit ću te, Izraele,
i tko će ti pomoći?

¹⁰ Ta gdje ti je kralj da te spasi,
gdje tvoji knezovi da te brane –
oni za koje si govorio:
»Daj mi kralja i knezove!«

¹¹ U gnjevu svom kralja ti dadoh
i u srdžbi ti ga uzimam.

¹² Dobro se čuva bezakonje Efrajimovo,
grijeh je njegov dobro pohranjen.

¹³ Dođoše na nj trudovi porodiljski,
ali on je ludo čedo,
ne izlazi na vrijeme
iz utrobe materine!

¹⁴ Ja ću ih izbaviti od vlasti podzemlja,
od smrti ću ih spasiti!
Gdje je tvoja kuga, o smrti,
gdje pomor tvoj, podzemlje?
Samilost se sakri od mojih očiju!

¹⁵ Tako je rodan među braćom Efrajim,
ali će doći vjetar istočni,
vjetar Jahvin iz pustinje:
isušit će mu izvore, presahnuti studence,
opljačkat’ mu riznicu, blago odnijeti.