Jeremija 40

¹ Ovo je riječ koju Jahve uputi Jeremiji pošto ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je već, u lance okovan, bio među svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima koje vođahu u Babilon.

² Odvojivši ga, dakle, zapovjednik tjelesne straže reče mu: »Jahve, Bog tvoj, zaprijetio je nesrećom ovome mjestu.

³ Izvršio je i učinio kako bijaše zaprijetio, jer ste griješili protiv Jahve i niste slušali glasa njegova. Zato vas je i snašlo ovo zlo.

⁴ Evo, sada driješim okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ideš sa mnom u Babilon, pođi sa mnom i oko će moje bdjeti nad tobom. Ako ti nije volja ići sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred tobom: možeš ići kamo ti oko želi i gdje će ti biti dobro.

⁵ Ako, dakle, hoćeš ostati, možeš poći Gedaliji, sinu Šafanova sina Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i ostati kod njega usred naroda, ili pak možeš ići kamo ti drago.« Zatim mu zapovjednik tjelesne straže dade hrane i k tomu dar te ga otpusti.

⁶ Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta kod njega među narodom koji je ostao u zemlji.

⁷ Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo.

⁸ I dođoše pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija – oni i njihovi ljudi.

⁹ Gedalija, sin Šafanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim ljudima i reče: »Ne bojte se služiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite odani babilonskom kralju i bit će vam dobro.

¹⁰ A ja ću, evo, ostati u Mispi na službu Kaldejcima koji dolaze k nama. Vi pak potrgajte grožđe, poberite voće i masline, pohranite u sudove i ostanite u gradovima što ih zaposjedoste.«

¹¹ I svi Judejci što se zatekoše u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznadoše da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama.

¹² I onda se vratiše svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu raspršili, vratiše se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabraše veoma mnogo grožđa i drugoga voća.

¹³ A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici pođoše Gedaliji u Mispu

¹⁴ te mu rekoše: »A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?« Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova.

¹⁵ Tada reče Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: »Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko neće doznati. Zašto da on tebe ubije i da se opet rasprše svi Judejci što se oko tebe skupiše? I zašto da propadne ostatak Judejaca?«

¹⁶ Ali Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: »Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu.«