Jeremija 39

¹ Jeruzalema Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede.

² Jedanaeste godine kralja Sidkije, četvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provališe u grad.

³ Uđoše sve vojskovođe kralja babilonskoga te se smjestiše kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebušasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovođe kralja babilonskoga.

⁴ Kad ih vidješe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoše se u bijeg na vrata između dva zida, noću iziđoše iz grada prema Kraljevu vrtu i krenuše k dolini Arabi.

⁵ Ali ih čete kaldejske gonjahu i sustigoše Sidkiju u poljanama jerihonskim. Uhvatiše ga, odvedoše u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izreče sud.

⁶ I kralj babilonski dade u Ribli pred očima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odličnike judejske.

⁷ Sidkiji iskopa oči, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon.

⁸ Kaldejci zapališe kraljev dvor i kuće naroda i porušiše bedeme jeruzalemske.

⁹ Ostatak pučanstva koje još ostade u gradu, izbjeglice što su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže.

¹⁰ A od siromašnoga puka koji nije ništa posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja.

¹¹ O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže:

¹² »Uzmi ga i oko tvoje neka bdî nad njim. Ne čini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude želio.«

¹³ Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Nebušazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovođe kralja babilonskoga

¹⁴ poslaše ljude da izvedu Jeremiju iz tamničkoga dvorišta i pustiše ga na slobodu. I tako on osta među narodom.

¹⁵ Dok je Jeremija bio zatvoren u tamničkom dvorištu, dođe mu riječ Jahvina:

¹⁶ »Idi i reci Kušitu Ebed-Meleku: Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Evo, učinit ću da se ispune moje riječi protiv ovoga grada, na nesreću, ne na spas njegov. I kad se u onaj dan na tvoje oči obistine,

¹⁷ ja ću te u onaj dan spasiti’ – riječ je Jahvina – ‘i nećeš biti predan u ruke ljudima pred kojima dršćeš,

¹⁸ jer ja ću te pouzdano spasiti te nećeš od mača poginuti, nego ćeš dobiti život kao plijen, jer si se u me pouzdao’ – riječ je Jahvina.«