1 I reče mi: »Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!« | 1 وقال لي يا ابن آدم كل ما تجده. كل هذا الدرج واذهب كلم بيت اسرائيل. |
2 Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak | 2 ففتحت فمي فاطعمني ذلك الدرج. |
3 i reče: »Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!« I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med. | 3 وقال لي يا ابن آدم اطعم بطنك واملأ جوفك من هذا الدرج الذي انا معطيكه. فأكلته فصار في فمي كالعسل حلاوة |
4 Reče mi: »Sine čovječji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. | 4 فقال لي يا ابن آدم اذهب امض الى بيت اسرائيل وكلمهم بكلامي. |
5 Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, već te šaljem domu Izraelovu. | 5 لانك غير مرسل الى شعب غامض اللغة وثقيل اللسان بل الى بيت اسرائيل. |
6 Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. | 6 لا الى شعوب كثيرة غامضة اللغة وثقيلة اللسان لست تفهم كلامهم. فلو ارسلتك الى هؤلاء لسمعوا لك. |
7 A dom te Izraelov neće poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. | 7 لكن بيت اسرائيل لا يشاء ان يسمع لك. لانهم لا يشاؤون ان يسمعوا لي. لان كل بيت اسرائيل صلاب الجباه وقساة القلوب. |
8 Evo, zato ću sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu ću tvoju učiniti tvrdoglavom kao što je njihova. | 8 هانذا قد جعلت وجهك صلبا مثل وجوههم وجبهتك صلبة مثل جباههم. |
9 I ne boj ih se i ne plaši, jer oni su rod odmetnički!« | 9 قد جعلت جبهتك كالماس اصلب من الصوان فلا تخفهم ولا ترتعب من وجوههم لانهم بيت متمرد |
10 Reče mi: »Sine čovječji, sve riječi što ću ti reći uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. | 10 وقال لي يا ابن آدم كل الكلام الذي اكلمك به اوعه في قلبك واسمعه باذنيك. |
11 I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! – poslušali ili ne poslušali!« | 11 وامض اذهب الى المسبيين الى بني شعبك وكلمهم وقل لهم هكذا قال السيد الرب ان سمعوا وان امتنعوا. |
12 Uto me duh podiže i ja za sobom čuh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. | 12 ثم حملني روح فسمعت خلفي صوت رعد عظيم مبارك مجد الرب من مكانه. |
13 Čuh lepet krila onih bića – udarahu jedno o drugo – i snažnu škripu točkova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa. | 13 وصوت اجنحة الحيوانات المتلاصقة الواحد باخيه وصوت البكرات معها وصوت رعد عظيم. |
14 Tada me duh prihvati i ponese. I ja iđah ogorčen i gnjevna srca, a ruka me Jahvina čvrsto pritisla. | 14 فحملني الروح واخذني فذهبت مرّا في حرارة روحي ويد الرب كانت شديدة عليّ |
15 Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru – onamo gdje se bijahu nastanili – te ostadoh među njima sedam dana kao omamljen. | 15 فجئت الى المسبيين عند تل ابيب الساكنين عند نهر خابور وحيث سكنوا هناك سكنت سبعة ايام متحيرا في وسطهم. |
16 Izraela Poslije sedam dana dođe mi opet riječ Jahvina: | 16 وكان عند تمام السبعة الايام ان كلمة الرب صارت اليّ قائلة. |
17 »Sine čovječji, postavljam te za čuvara doma Izraelova. I ti ćeš riječi iz mojih usta slušati i opominjat ćeš ih u moje ime. | 17 يا ابن آدم قد جعلتك رقيبا لبيت اسرائيل. فاسمع الكلمة من فمي وانذرهم من قبلي. |
18 Kad bezbožniku reknem: ‘Umrijet ćeš’, a ti ga ne opomeneš i ne odvratiš od zla puta njegova kako bi mu život spasio, on će umrijeti sa svojega bezakonja, ali ću ja od tebe tražiti račun za krv njegovu. | 18 اذا قلت للشرير موتا تموت وما انذرته انت ولا تكلمت انذارا للشرير من طريقه الرديئة لإحيائه فذلك الشرير يموت باثمه اما دمه فمن يدك اطلبه. |
19 A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život. | 19 وان انذرت انت الشرير ولم يرجع عن شره ولا عن طريقه الرديئة فانه يموت باثمه. اما انت فقد نجيت نفسك. |
20 Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, postavit ću mu zamku i umrijet će jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet će, i njegova se pravedna djela više neće spominjati, ali ću od tebe tražiti račun za krv njegovu. | 20 والبار ان رجع عن بره وعمل اثما وجعلت معثرة امامه فانه يموت. لانك لم تنذره يموت في خطيته ولا يذكر بره الذي عمله. اما دمه فمن يدك اطلبه. |
21 Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet će jer je prihvatio opomenu, a i ti ćeš spasiti život svoj.« | 21 وان انذرت انت البار من ان يخطئ البار وهو لم يخطئ فانه حياة يحيا لانه انذر وانت تكون قد نجيت نفسك |
22 Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi reče: »Ustani i siđi u dolinu da ondje s tobom govorim!« | 22 وكانت يد الرب عليّ هناك وقال لي قم اخرج الى البقعة وهناك اكلمك. |
23 Ustadoh tada i siđoh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, slična slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ničice. | 23 فقمت وخرجت الى البقعة واذا بمجد الرب واقف هناك كالمجد الذي رايته عند نهر خابور. فخررت على وجهي |
24 Jahvin duh uđe u me, osovi me na noge i reče: »Idi i zatvori se u domu svojemu! | 24 فدخل فيّ روح واقامني على قدميّ. ثم كلمني وقال لي. اذهب اغلق على نفسك في وسط بيتك. |
25 Na te ću, evo, sine čovječji, staviti užad i svezati te i više nećeš izlaziti. | 25 وانت يا ابن آدم فها هم يضعون عليك ربطا ويقيدونك بها فلا تخرج في وسطهم. |
26 I jezik ću ti zalijepiti za nepce te ćeš onijemjeti i nećeš ih više karati, jer su rod odmetnički. | 26 وألصق لسانك بحنكك فتبكم ولا تكون لهم رجلا موبخا لانهم بيت متمرد. |
27 A kad ti ja progovorim, otvorit ću ti usta i ti ćeš im reći: ‘Ovako govori Jahve Gospod!’ I tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer su rod odmetnički.« | 27 فاذا كلمتك افتح فمك فتقول لهم هكذا قال السيد الرب. من يسمع فليسمع ومن يمتنع فليمتنع. لانهم بيت متمرد |