Psalmi 132
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | DOUAI-RHEIMS |
---|---|
1 Hodočasnička pjesma. | 1 Lord, my heart is not exalted: nor are my eyes lofty. Neither have I walked in great matters, nor in wonderful things above me. |
2 Spomeni se, o Jahve, Davida i sve revnosti njegove: kako se Jahvi zakleo, zavjetovao Snazi Jakovljevoj: | 2 If I was not humbly minded, but exalted my soul: As a child that is weaned is towards his mother, so reward in my soul. |
3 »Neću ući u šator doma svog nit’ uzaći na ležaj svoje postelje, | 3 Let Israel hope in the Lord, from henceforth now and for ever. |
4 neću pustit’ snu na oči nit’ počinka dati vjeđama, | |
5 dok Jahvi mjesto ne nađem, boravište Snazi Jakovljevoj.« | |
6 Eto, čusmo za nj u Efrati, nađosmo ga u poljima jaarskim. | |
7 Uđimo u stan njegov, pred noge mu padnimo! | |
8 »Ustani, o Jahve, pođi k svom počivalištu, ti i Kovčeg sile tvoje! | |
9 Svećenici tvoji nek’ se obuku u pravednost, pobožnici tvoji nek’ radosno kliču! | |
10 Poradi Davida, sluge svojega, ne odvrati lica od svog pomazanika!« | |
11 Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: »Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje. | |
12 Budu li ti sinovi savez moj čuvali i naredbe kojima ih učim, i sinovi će njini dovijeka sjedit’ na tvom prijestolju.« | |
13 Jer Jahve odabra Sion, njega zaželje sebi za sjedište. | |
14 »Ovo mi je počivalište vječno, boravit ću ovdje jer tako poželjeh. | |
15 Žitak ću njegov blagosloviti, siromahe nahraniti kruhom. | |
16 Svećenike njegove u spas ću odjenuti, sveti će njegovi kliktati radosno. | |
17 Učinit ću da ondje za Davida rog izraste, pripravit ću svjetiljku za svog pomazanika. | |
18 U sram ću mu obući dušmane, a na njemu će blistat’ vijenac moj.« |