SCRUTATIO

Giovedi, 9 ottobre 2025 - Santa Pelagia ( Letture di oggi)

Judita 16


font
Biblija HrvatskiBIBBIA RICCIOTTI
1 Judita zapjeva: »Slavite Boga moga s bubnjevima,
Gospodinu pjevajte s cimbalima,
psalam i pohvalu izvijajte mu u čast,
veličajte i zazivajte ime njegovo!
1 - Allora Giuditta cantò al Signore il seguente cantico e disse:
2 Jer Gospod Bog što dokončava ratove,
da bi udario tabor svoj usred naroda,
izbavi me iz ruke progonitelja mojih.
2 « Inneggiate al Signore coi timpani, cantate al Signore coi cembali, intonategli un nuovo salmo, esaltate ed invocate il suo nome.
3 Asur siđe s planina sjevernih,
dođe sa silnom vojskom svojom.
Mnoštvo njihovo potoke zakrči,
konji njihovi bregove prekriše.
3 Il Signore disperde gli eserciti; il suo nome è " Il Signore ".
4 Kaza da će kraj moj zapaliti,
moje mladiće mačem isjeći,
o tlo razmrskati moju dojenčad,
kao plijen moju djecu uzeti,
ugrabiti moje djevice.
4 Egli ha posto le sue tende in mezzo al suo popolo, per cavarci dalle mani di tutt'i nostri nemici.
5 Gospod Svevladar svlada ih
rukom žene jedne!
5 Assur venne da' monti, da aquilone, con la moltitudine del suo esercito,
6 Nisu im mladići silnika slomili,
Titanovi sinovi nisu ga oborili,
divovi silni nisu ga napali,
nego Judita, kći Merarijeva,
ljepotom svoga lica njega uništi!
6 in tal numero da ostruire i torrenti, ed i suoi cavalieri ricopriron le valli. Disse che avrebbe messa a fuoco la mia terra, uccisi di spada i miei giovani, fatta preda de' pargoli miei, condotte schiave le mie vergini.
7 Ona svuče udovičke haljine,
da bi Izraelce ugnjetene podigla,
namaza lice mašću mirisnom,
7 Ma il Signore onnipotente l'ha atterrato, e l'ha dato in mano ad una donna che l'ha trafitto.
8 na kose prevjes stavi,
lanene halje uze da ga opčini.
8 Giacché il forte tra loro non è stato abbattuto da' giovani, non l'hanno percosso i figli di Titano, nè gli si sono opposti eccelsi giganti; ma l'ha messo sossopra, con la bellezza del suo volto, Giuditta figlia di Merari.
9 Sandala njemu oko zatravi,
ljepota njena dušu mu zarobi,
mač mu kroza šiju prođe.
9 Ella infatti depose il vestito della sua vedovanza, e prese quello della letizia, come per le feste dei figli d'Israele.
10 Perzijce njena hrabrost osupnu,
a Medijce smionost zaprepasti.
10 S'unse d'unguento la faccia, riunì con la mitra i suoi capelli, indossò una veste nuova per ingannarlo.
11 Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše,
nemoćni moji, a oni se prestraviše;
podigoše glas, a oni u bijeg nagnuše!
11 I suoi sandali rapirono gli occhi di lui, la sua bellezza fece prigioniera l'anima di lui; ed essa col ferro gli tagliò la testa.
12 Djevojčicâ sasjekoše ih sinovi,
pobiše ih kao sinove odmetnika,
u boju Boga moga pogiboše.
12 La fortezza di lei fece spavento ai Persiani, e la sua audacia ai Medi.
13 Bogu svom pjevat ću pjesmu novu.
Velik si i slavan, Gospode!
U sili divan i nepobjediv!
13 Il campo degli Assiri alzò le strida, quando uscirono i miei poveretti arsi dalla sete.
14 Sva stvorenja tvoja tebi neka služe,
jer ti samo reče, i postadoše;
posla duh svoj, i on ih oblikova.
I glasu tvome nitko ne odolje.
14 Ragazzi imberbi li trafissero, e li uccisero come ragazzi in fuga. Son periti in battaglia dinanzi al Signore Dio mio.
15 Planine će se iz temelja s vodama potresti,
hridi će se pred tobom kao od voska istopiti,
ali prema onima koji te se boje
ti ćeš i tada milostiv biti.
15 Cantiamo un inno al Signore; cantiamo un inno nuovo al Dio nostro.
16 Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris,
još neznatnija pretilina paljenice,
ali tko se boji Gospoda – velik je zauvijek.
16 Signore Adonai, grande se' tu, eccelso in potenza, e nessuno può vincerti.
17 Jao narodima koji ustanu na narod moj!
Bog Svevladar kaznit će ih na dan Suda:
poslat će oganj i crve u meso njihovo,
a oni će u boli jaukati zauvijek.«
17 Ti servano tutte le tue creature, perchè tu dicesti, e furono fatte, mandasti il tuo spirito, e furon create, e non v'è chi possa resistere al tuo comando.
18 Kada dođoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod očisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove.18 I monti ed i mari si moveranno da' fondamenti; le pietre si struggeranno davanti a te come cera.
19 Judita posveti kao »herem« sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove.19 Ma quelli che ti temono saranno davanti a te grandi in ogni cosa,
20 Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred svetištem i Judita je ostala s njima.20 Guai alla nazione che si leverà contro il mio popolo! Il Signore onnipotente ne prenderà vendetta, al giorno del giudizio là visiterà,
21 A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuče u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.21 Manderà fuoco e venni nelle loro carni, si che brucino e penino in eterno. »
22 Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga čovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bî pridružen narodu svome.22 Dopo queste cose, tutto il popolo in seguito alla vittoria venne in Gerusalemme per adorare il Signore; e tutti, poi che si furon purificati, offrirono olocausti e voti secondo le loro promesse.
23 Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u pećini Manašea, muža njezina.23 Giuditta inoltre offrì in dono votivo contro l'oblio tutti gli arnesi militari d'Oloferne che il popolo le aveva dati, e la cortina che essa stessa aveva staccata dal letto di lui.
24 Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra rođacima svojim i rođacima muža svojega, Manašea.24 e tutto il popolo era in festa dinanzi al luogo santo; per tre mesi fu celebrata con Giuditta la festa di questa vittoria.
25 U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.25 Passato quel tempo, tornarono tutti alle loro case, e Giuditta era grande in Betulia, e la più illustre in tutto Israele.
26 Univa anche al valore la castità, non avendo piò conosciuto uomo in tutta la vita dacché le morì il marito Manasse.
27 Ed ai giorni di festa usciva fuori con gran gloria.
28 Abitò dunque nella casa del marito sino a centocinque anni, avendo rimandata libera la sua ancella. Poi morì, e fu sepolta in Betulia presso il marito.
29 E tutto il popolo la pianse per sette giorni.
30 Sinché ella visse, non vi fu chi turbasse la pace d'Israele; e così per molti anni dopo la sua morte.
31 Il giorno poi della festa di questa vittoria é annoverato dagli Ebrei tra' giorni santi, e vien celebrato dai Giudei da quel tempo insino ad oggi.