SCRUTATIO

Giovedi, 9 ottobre 2025 - Santi Dionigi e Compagni m. ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 7


font
Biblija HrvatskiBIBBIA MARTINI
1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?
1 Milizia ell'è la vita dell'uomo sopra la terra, e i giorni suoi son come quelli di un bracciante.
2 Kao što trudan rob za hladom žudi,
poput nadničara štono plaću čeka,
2 Come un servo sospira la sera, e il mercenario aspetta ansiosamente la fine del suo travaglio:
3 mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
3 Cosi io pure ebbi in retaggio dei mesi vuoti (di ristoro), e contai delle notti dolorose.
4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’
A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
4 Se mi metto a dormire io dico: Quando mi leverò? E dipoi bramerò che venga la sera, e sarò pieno di affanni sino al far della notte.
5 Put moju crvi i blato odjenuše,
koža na meni puca i raščinja se.
5 Coperta è la mia carne di putredine, e di croste schifose: la mia cute è secca, e intirizzita.
6 Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
6 I miei giorni sono passati più velocemente, che non si recide dal tessitore la tela, e sono svaniti senza speranza,
7 Spomeni se: život moj je samo lahor
i oči mi neće više vidjet’ sreće!
7 Ricorditi, che la mia vita è un soffio, e che gli occhi miei non torneranno a vedere felicità.
8 Prijateljsko oko neće me gledati;
pogled svoj u mene upro si te sahnem.
8 E occhio d'uomo non mi vedrà: gli occhi tuoi sopra di me, e io più non sarò.
9 Kao što se oblak gubi i raspline,
tko u šeol siđe, više ne izlazi.
9 Come si dissipa, e svanisce una nuvola; così chi nell'inferno discende non ne uscirà.
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad,
njegovo ga mjesto više ne poznaje.
10 Né tornerà più alla sua casa, né il luogo dove egli stava lo conoscerà più.
11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću,
u tjeskobi duha govorit ću sada,
u gorčini duše ja ću zajecati.
11 Per la qual cosa io pure non ratterrò la mia bocca; parlerò delle angustie del mio spirito, ragionerò delle amarezze dell'anima mia.
12 Zar sam more ili neman morska,
pa si stražu nada mnom stavio?
12 Son io come il mare, o come una balenna, che tu ini hai ristretto in un carcere?
13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,
ležaj će mi olakšati muke’,
13 Se io dirò: Mi darà conforto il mio letticciuolo, ed avrò alleviamento col ragionar meco stesso nel mio riposo:
14 snovima me prestravljuješ tada,
prepadaš me viđenjima mučnim.
14 Mi atterrirai co' sogni, e mi scuoterai con orrende visioni.
15 Kamo sreće da mi se zadavit’!
Smrt mi je od patnja mojih draža.
15 Per questo l'anima mia si elegge una fine violenta, e le ossa mie la morte.
16 Ja ginem i vječno živjet’ neću;
pusti me, tek dah su dani moji!
16 Sono senza speranza: io più non viverò: abbi di me pietà, perocché i giorni miei sono un nulla.
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,
da je srcu tvojem tako prirastao
17 Che è l'uomo, che tu ne fai tanto conto? e perché il tuo cuore si occupa intorno a lui?
18 i svakoga jutra da njega pohodiš
i svakoga trena da ga iskušavaš?
18 Di gran mattino lo visiti, e lo metti repentinamente alla prova:
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene
i dati mi barem pljuvačku progutat’?
19 Sino a quando mi negherai compassione, e non mi permetterai d'inghiottire la mia saliva?
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi,
o ti koji pomno nadzireš čovjeka?
Zašto si k’o metu mene ti uzeo,
zbog čega sam tebi na teret postao?
20 Peccai; che farò io con te, o osservatore degli uomini? Per qual motivo mi hai preso per tuo avversario, ond'io son divenuto grave a me stesso?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti
i ne možeš prijeći preko krivnje moje?
Jer, malo će proći i u prah ću leći,
ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«
21 Per qual motivo non togli il mio peccato, e perché non cancelli la mia iniquità? Ecco che io dormirò nella polvere, e se al mattino mi cercherai, io più non sarò.