SCRUTATIO

Mercoledi, 8 ottobre 2025 - Beata Maria Vergine del Rosario ( Letture di oggi)

Knjiga Mudrosti 17


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 1974
1 Veliki su i nedokučivi sudovi tvoji,
zato lutaju duše nepoučljive.
1 I tuoi giudizi sono grandi e difficili da spiegare,
per questo le anime grossolane furono tratte in errore.
2 Dok su mislili bezbožnici
da imaju u vlasti sveti narod tvoj,
postadoše sužnji tmine
u okovima duge noći,
zatvoreni pod svojim krovovima,
prognanici vječne providnosti.
2 Gli iniqui credendo di dominare il popolo santo,
incatenati nelle tenebre e prigionieri di una lunga notte,
chiusi nelle case,
giacevano esclusi dalla provvidenza eterna.
3 Mišljahu da će im se tajni grijesi skriti,
pokriveni tamnim velom zaborava,
a rasuše se u užasnu strahu, zaplašeni utvarama.
3 Credendo di restar nascosti con i loro peccati segreti,
sotto il velo opaco dell'oblio,
furono dispersi, colpiti da spavento terribile
e tutti agitati da fantasmi.
4 Ni skrovište u koje se povukoše
nije ih sačuvalo od straha,
nego se oko njih razlijegao grozan jek,
ukazivahu im se kobne utvare, mračnih lica.
4 Neppure il nascondiglio in cui si trovavano
li preservò dal timore,
ma suoni spaventosi rimbombavano intorno a loro,
fantasmi lugubri dai volti tristi apparivano.
5 I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pružiti,
niti su sjajne plamene zvijezde
mogle osvijetliti tu strašnu noć.
5 Nessun fuoco, per quanto intenso riusciva a far luce,
neppure le luci splendenti degli astri
riuscivano a rischiarare quella cupa notte.
6 Jedino im se ukazivaše neka lomača,
sama od sebe upaljena, puna užasa;
i kad bi ta prikaza iščezla,
oni je, izvan sebe od straha,
držahu strašnijom nego što bijaše.
6 Appariva loro solo una massa di fuoco,
improvvisa, spaventosa;
atterriti da quella fugace visione,
credevano ancora peggiori le cose viste.
7 Nemoćna bijahu njihova umijeća čarobnjačka
i njihovo hvastanje razborom bijaše
izvrgnuto ruglu.
7 Fallivano i ritrovati della magia,
e la loro baldanzosa pretesa di sapienza.
8 Jer oni koji prije obećavahu
kako će istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše,
sami se razbolješe od straha smiješnoga.
8 Promettevano di cacciare timori e inquietudini
dall'anima malata,
e cadevano malati per uno spavento ridicolo.
9 Kad ih i nije ništa strahovito plašilo,
bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija.
Ginuli su od straha,
ne usuđujući se pogledati ni u zrak
kojem se ne može umaknuti.
9 Anche se nulla di spaventoso li atterriva,
spaventati al passare delle bestiole
e ai sibili dei rettili,
morivano di tremore,
rifiutando persino di guardare l'aria,
a cui nessuno può sottrarsi.
10 Jer zloća je strašljivaca:
vlastitim se svjedočanstvom osuđuje
i uvijek zlo uvećava
kad je stane savjest tištiti.
10 La malvagità condannata dalla propria testimonianza
è qualcosa di vile
e oppressa dalla coscienza presume sempre il peggio.
11 Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala
što ih razum daje:
11 Il timore infatti
non è altro che rinunzia agli aiuti della ragione;
12 što se manje čovjek u sebi na njih oslanja,
to mu teže pada što ne zna uzrok svojoj patnji.
12 quanto meno nell'intimo ci si aspetta da essi,
tanto più grave si stima l'ignoranza
della causa che produce il tormento.
13 I tako oni, one noći zaista nemoćne,
izišle iz dubina podzemlja nemoćnog,
usnuli istim snom,
13 Ma essi durante tale notte davvero impotente,
uscita dai recessi impenetrabili degli inferi senza potere,
intorpiditi da un medesimo sonno,
14 bijahu progonjeni strašnim sablastima
ili su smalaksali obamrle duše,
jer ih napade iznenadan i neočekivan strah.
14 ora erano agitati da fantasmi mostruosi,
ora paralizzati per l'abbattimento dell'anima;
poiché un terrore improvviso e inaspettato
si era riversato su di loro.
15 I tako svaki, pavši gdje se našao,
osta zatočen u tamnici bez prijevornica:
15 Così chiunque, cadendo là dove si trovava,
era custodito chiuso in un carcere senza serrami,
16 i orač i pastir
i radnik koji se samotan muči
zaskočeni zapadoše u neminovnu nevolju,
svi bijahu okovani jednim lancem tame.
16 fosse un agricoltore o un pastore
o un operaio impegnato in lavori in luoghi solitari,
sorpreso cadeva sotto la necessità ineluttabile,
perché tutti eran legati dalla stessa catena di tenebre.
17 I šumni vjetar,
i milopojni ptičji glas među lisnim granama,
i odmjeren huk vode što silovito protječe;
i divlja buka pećinâ što se ruše,
17 Il sibilare del vento,
il canto melodioso di uccelli tra folti rami,
il mormorio di impetuosa acqua corrente,
il cupo fragore di rocce cadenti,
18 i nevidljiva trka životinja što skaču,
i urlik ljutih divljih zvijeri,
i jeka što se odbija od gorskih dolova –
sve ih ispunjaše užasom.
18 la corsa invisibile di animali imbizzarriti,
le urla di crudelissime belve ruggenti,
l'eco ripercossa delle cavità dei monti,
tutto li paralizzava e li riempiva di terrore.
19 A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti
i prepuštao se nesmetano svojim djelima.
19 Tutto il mondo era illuminato di luce splendente
ed ognuno era dedito ai suoi lavori senza impedimento.
20 Jedino se nad njima raskrilila teška noć,
slika mraka koji će ih primiti;
ali teži od same tame bijahu oni –
teret sami sebi.
20 Soltanto su di essi si stendeva una notte profonda,
immagine della tenebra che li avrebbe avvolti;
ma erano a se stessi più gravosi della tenebra.