SCRUTATIO

Domenica, 12 ottobre 2025 - Nostra Signora del Pilar ( Letture di oggi)

Knjiga o Jobu 7


font
Biblija HrvatskiBIBBIA RICCIOTTI
1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?
1 - Una milizia è la vita dell'uomo sulla terra, e come i giorni del mercenario sono i suoi giorni.
2 Kao što trudan rob za hladom žudi,
poput nadničara štono plaću čeka,
2 Come lo schiavo anela l'ombra, e come il mercenario aspetta la fine del suo lavoro,
3 mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
3 così io ebbi in sorte mesi vuoti [di felicità], e nottate di travaglio contai qual mio [retaggio].
4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’
A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
4 Quando io mi corico esclamo: - Quando m'alzerò? -poi di nuovo aspetto la sera, e son pieno di spasimi fino alla tenebra.
5 Put moju crvi i blato odjenuše,
koža na meni puca i raščinja se.
5 La mia carne è rivestita di marciume e di croste di terra, la mia pelle si è raggrinzita e contratta.
6 Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
6 I miei dì passaron più presto che il tessitore recida la tela, e si consumarono senza alcuna speranza.
7 Spomeni se: život moj je samo lahor
i oči mi neće više vidjet’ sreće!
7 Ricòrdati, [o Dio], che un soffio è la mia vita, e l'occhio mio non tornerà a vedere il bene;
8 Prijateljsko oko neće me gledati;
pogled svoj u mene upro si te sahnem.
8 non mi scorgerà sguardo di uomo, i tuoi occhi [si punteranno] su me, e io non sarò!
9 Kao što se oblak gubi i raspline,
tko u šeol siđe, više ne izlazi.
9 Qual si dissipa la nube e si dilegua, così chi scende agli inferi non risale:
10 Domu svome natrag ne vraća se nikad,
njegovo ga mjesto više ne poznaje.
10 non tornerà egli mai più alla sua casa, più non lo conoscerà [la gente del] suo luogo.
11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću,
u tjeskobi duha govorit ću sada,
u gorčini duše ja ću zajecati.
11 Perciò anch'io non tratterrò la mia bocca: parlerò nell'angustia del mio spirito, ragionerò con l'amarezza dell'anima mia.
12 Zar sam more ili neman morska,
pa si stražu nada mnom stavio?
12 Sono io forse il mare ovvero un dragone, che tu, [o Dio], m'abbia racchiuso in un carcere?
13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,
ležaj će mi olakšati muke’,
13 Se io esclamo: - Mi consolerà il mio letto, e troverò conforto ragionando meco sul mio giaciglio! -
14 snovima me prestravljuješ tada,
prepadaš me viđenjima mučnim.
14 tu allor mi spaventi con sogni, e con visioni mi sconquassi d'orrore:
15 Kamo sreće da mi se zadavit’!
Smrt mi je od patnja mojih draža.
15 sicchè l'anima mia preferisce lo strangolamento, ed alla morte [anelano] l'ossa mie.
16 Ja ginem i vječno živjet’ neću;
pusti me, tek dah su dani moji!
16 Non ho speranza: certo più non vivrò; lasciami stare, perchè un nulla sono i miei giorni.
17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,
da je srcu tvojem tako prirastao
17 Che è mai l'uomo, perchè tu molto lo stimi? e perchè poni su lui la tua mente?
18 i svakoga jutra da njega pohodiš
i svakoga trena da ga iskušavaš?
18 [ogni] mattina tu lo esamini, [ogni] istante lo sottoponi a saggio.
19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene
i dati mi barem pljuvačku progutat’?
19 Fino a quando non mi lascerai stare, nè mi permetterai d'inghiottir la mia saliva?
20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi,
o ti koji pomno nadzireš čovjeka?
Zašto si k’o metu mene ti uzeo,
zbog čega sam tebi na teret postao?
20 [Se] peccai, che potrò fare con te, o guardiano degli uomini? Perchè mi hai posto come tuo bersaglio, sì che io sia a me stesso di peso?
21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti
i ne možeš prijeći preko krivnje moje?
Jer, malo će proći i u prah ću leći,
ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«
21 Perchè non togli tu il mio peccato, e perchè non rimuovi la mia iniquità? Ecco, adesso nella polvere io giacerò, e se al mattino mi cercherai, io non sarò.»