| 1 Ljudi iz Zifa dođoše Šaulu i javiše mu: »David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu.« | 1 Cependant les habitants de Ziph vinrent trouver Saül à Gabaa, et lui dirent : David est caché dans la colline d'Hachila, qui est vis-à-vis du désert. |
| 2 Šaul tada krenu na put i siđe u pustinju Zif, a s njim tri tisuće izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. | 2 Saül prit aussitôt avec lui trois mille hommes choisis (d'élite) de tout Israël, et alla chercher David dans le désert de Ziph. |
| 3 Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni. | 3 Il campa sur la colline d'Hachila, qui est vis-à-vis du désert sur le chemin. David demeurait alors dans ce désert. Comme on lui dit que Saül l'y venait chercher |
| 4 Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao. | 4 il envoya des espions, et il apprit qu'il était venu très certainement. |
| 5 David se podiže i dođe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega. | 5 Il partit donc sans bruit, et s'en vint au lieu où était Saül ; il remarqua l'endroit où était la tente (dormaient) de Saül et d'Abner, fils de Ner, général de son armée. Et voyant que Saül dormait dans sa tente, et tous ses gens autour de lui, |
| 6 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reče im: »Tko će sa mnom u tabor sve do Šaula?« A Abišaj odgovori: »Ja ću s tobom.« | 6 il dit à Achimélech l'Héthéen, et à Abisaï, fils de Sarvia, frère de Joab : Qui veut venir avec moi dans le camp de Saül ? Abisaï lui dit : J'irai avec toi. |
| 7 I tako David i Abišaj dopriješe noću do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. | 7 David et Abisaï allèrent donc la nuit parmi les gens de Saül, et ils trouvèrent Saül couché et dormant dans sa tente ; sa lance était à son chevet fichée en terre, et Abner avec tous ses gens dormaient autour de lui. |
| 8 Tada Abišaj reče Davidu: »Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neće trebati.« | 8 Alors Abisaï dit à David : Dieu te livre aujourd'hui ton ennemi entre les mains ; je vais donc, avec ma (la) lance, le percer jusqu'en terre d'un seul coup, et il n'en faudra pas un second. |
| 9 Ali David odgovori Abišaju: »Nemoj ga ubijati! Jer tko će dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?« | 9 David répondit à Abisaï : Ne le tue pas ; car qui étendra la main sur l'oint du Seigneur, et sera innocent ? |
| 10 Još nastavi David: »Živoga mi Jahve, i udarit će ga Jahve, bilo da će mu doći njegov dan da umre, bilo da će otići u boj i poginuti. | 10 Et il ajouta : Vive le Seigneur ! à moins que le Seigneur ne frappe lui-même Saül, ou que le jour de sa mort n'arrive, ou qu'il ne soit tué dans une bataille, il ne mourra point. |
| 11 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrč za vodu, pa hajdemo!« | 11 Dieu me garde de porter la main sur l'oint du Seigneur. Prends seulement (maintenant donc) sa lance qui est à son chevet, et sa coupe, et allons-nous-en. |
| 12 I uze David koplje i vrč za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve. | 12 David prit donc la lance, et la coupe qui était au chevet de Saül, et ils s'en allèrent. Il n'y eut personne qui les vit, ni qui sût ce qui se passait, ou qui s'éveillât ; mais tous dormaient, parce que le Seigneur les avait assoupis d'un profond sommeil. |
| 13 David prijeđe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je među njima bio velik prostor. | 13 David étant passé de l'autre côté, s'arrêta au loin sur le sommet de la montagne, à un grand intervalle du camp. |
| 14 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: »Zar se nećeš odazvati, Abnere?« A Abner se odazva i upita: »Tko si ti što uznemiruješ kralja?« | 14 De là il appela à haute voix les gens de Saül, et Abner, fils de Ner, et lui cria : Abner, ne répondras-tu pas ? Abner répondit : Qui es-tu qui cries de la sorte, et qui troubles le roi ? |
| 15 A David odgovori Abneru: »Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi čuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. | 15 David dit à Abner : N'es-tu pas un homme (de cœur) ? et y a-t-il quelqu'un dans Israël qui te soit égal ? Pourquoi donc n'as-tu pas gardé le roi ton seigneur ? Car il est venu quelqu'un d'entre le peuple pour tuer le roi ton seigneur. |
| 16 Nije lijepo to što si učinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste čuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrč za vodu što mu bijaše do uzglavlja!« | 16 Tu n'as pas bien agi en cette rencontre. Je jure par le Seigneur que vous méritez tous la (vous êtes des fils de) mort, pour avoir si mal gardé votre maître, qui est l'oint du Seigneur. Vois donc maintenant où est la lance du roi, et sa coupe qui était à son chevet. (?) |
| 17 Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: »Je li to tvoj glas, sine Davide?« A David odgovori: »Jest, kralju gospodaru!« | 17 (Or) Saül reconnut la voix de David, et lui dit : N'est-ce pas là ta voix que j'entends, mon fils David ? David lui dit : C'est ma voix, mon seigneur le roi. |
| 18 I nastavi: »Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam učinio? Kakva je krivica u mojoj ruci? | 18 Et il ajouta : Pourquoi mon seigneur persécute-t-il son serviteur ? Qu'ai-je fait ? De quel crime ma main est-elle souillée ? |
| 19 Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati riječi svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to čine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: ‘Idi, služi tuđim bogovima!’ | 19 Souffrez donc, mon seigneur le roi, que votre serviteur vous dise cette parole : Si c'est le Seigneur qui vous pousse contre moi, qu'il aspire le parfum de mon (d'un) sacrifice ; mais si ce sont les hommes, ils sont maudits devant le Seigneur, eux qui m'ont chassé aujourd'hui, afin que je n'habite point dans l'héritage du Seigneur, en me disant : Va, sers les (des) dieux étrangers. |
| 20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini.« | 20 Que (maintenant) mon sang ne soit donc pas répandu sur la terre en face du Seigneur. Le roi d'Israël s'est mis en campagne pour courir après une puce, ou comme on court par les montagnes après une perdrix ? (.) |
| 21 Tada Šaul reče: »Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neću ti više činiti zla, kad je danas moj život u očima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!« | 21 Saül lui répondit : J'ai péché ; reviens, mon fils David ; je ne te ferai plus de mal à l'avenir, puisque ma vie a été aujourd'hui précieuse à tes yeux. Car il paraît que j'ai agi comme un insensé, et que j'ai été mal informé de (ignoré) beaucoup de choses. |
| 22 A David odgovori: »Evo kraljeva koplja, neka dođe jedan od momaka i neka ga uzme! | 22 David dit ensuite : Voici la lance du roi ; que l'un de ses serviteurs passe ici, et qu'il l'emporte. |
| 23 A Jahve će vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio dići ruke svoje na pomazanika Jahvina. | 23 Au reste le Seigneur rendra à chacun selon sa justice, et selon sa fidélité ; car le Seigneur vous a livré aujourd'hui entre mes mains, et je n'ai pas voulu porter la main sur l'oint du Seigneur. |
| 24 I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim očima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim očima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!« | 24 Et comme votre âme a été aujourd'hui précieuse à mes yeux, qu'ainsi mon âme soit précieuse aux yeux du Seigneur, et qu'il me délivre de tous les maux (toute angoisse). |
| 25 A Šaul doviknu Davidu: »Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo ćeš izvršiti svoje djelo i uspjet ćeš!« Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kući. | 25 Saül répondit à David : Béni sois-tu, mon fils David ; tu réussiras certainement dans tes entreprises, et ta puissance sera grande (tu pourras beaucoup). David s'en alla ensuite, et Saül s'en retourna chez lui. |