Poslanica Hebrejima 10

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se – iz godine u godinu iste – neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju.	1 Umbram enim habens lex bonorum futurorum, non ip sam imaginem rerum, per singulos annos iisdem ipsis hostiis, quas offerunt indesinenter, numquam potest accedentes perfectos facere.
2 Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom očišćeni, ne bi više imali nikakve svijesti grijehâ?	2 Alioquin nonne cessassent offerri, ideo quod nullam haberent ultra conscientiam peccatorum cultores semel mundati?
3 Ali po njima se iz godine u godinu podsjeća na grijehe.	3 Sed in ipsis commemoratio peccatorum per singulos annos fit.
4 Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijehâ.	4 Impossibile enim est sanguinem taurorum et hircorum auferre peccata.
5 Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio;	5 Ideo ingrediens mundum dicit: “ Hostiam et oblationem noluisti, corpus autem aptasti mihi;
6 paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.	6 holocautomata et sacrificia pro peccato non tibi placuerunt.
7 Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!«	7 Tunc dixi: Ecce venio, in capitulo libri scriptum est de me, ut faciam, Deus, voluntatem tuam ”.
8 Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju,	8 Superius dicens: “ Hostias et oblationes et holocautomata et sacrificia pro peccato noluisti, nec placuerunt tibi ”, quae secundum legem offeruntur,
9 veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.	9 tunc dixit: “ Ecce venio, ut faciam voluntatem tuam ”. Aufert primum, ut secundum statuat;
10 U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.	10 in qua voluntate sanctificati sumus per oblationem corporis Christi Iesu in semel.
11 I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha.	11 Et omnis quidem sacerdos stat cotidie ministrans et easdem saepe offerens hostias, quae numquam possunt auferre peccata.
12 A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu	12 Hic autem, una pro peccatis oblata hostia, in sempiternum consedit in dextera Dei,
13 čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim.	13 de cetero exspectans, donec ponantur inimici eius scabellum pedum eius;
14 Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.	14 una enim oblatione consummavit in sempiternum eos, qui sanctificantur.
15 A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je doista rekao:	15 Testificatur autem nobis et Spiritus Sanctus; postquam enim dixit:
16 »Ovo je Savez kojim ću se svezati s njima nakon ovih dana«, Gospodin govori: »Zakone ću svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu.	16 “ Hoc est testamentum, quod testabor ad illos post dies illos, dicit Dominus, dando leges meas in cordibus eorum, et in mente eorum superscribam eas;
17 I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati.«	17 et peccatorum eorum et iniquitatum eorum iam non recordabor amplius ”.
18 A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih.	18 Ubi autem horum remissio, iam non oblatio pro peccato.
19 Imamo dakle, braćo, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj –	19 Habentes itaque, fratres, fiduciam in introitum Sanctorum in sanguine Iesu,
20 put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo;	20 quam initiavit nobis viam novam et viventem per velamen, id est carnem suam,
21 imamo i Velikog svećenika nad kućom Božjom.	21 et sacerdotem magnum super domum Dei,
22 Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.	22 accedamus cum vero corde in plenitudine fidei, aspersi corda a conscientia mala et abluti corpus aqua munda;
23 Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje.	23 teneamus spei confessionem indeclinabilem, fidelis enim est, qui repromisit;
24 I pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela	24 et consideremus invicem in provocationem caritatis et bonorum operum,
25 te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan.	25 non deserentes congregationem nostram, sicut est consuetudinis quibusdam, sed exhortantes, et tanto magis quanto videtis appropinquantem diem.
26 Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe,	26 Voluntarie enim peccantibus nobis, post acceptam notitiam veritatis, iam non relinquitur pro peccatis hostia,
27 nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike.	27 terribilis autem quaedam exspectatio iudicii, et ignis aemulatio, quae consumptura est adversarios.
28 Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka.	28 Irritam quis faciens legem Moysis, sine ulla miseratione duobus vel tribus testibus moritur;
29 Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi?	29 quanto deteriora putatis merebitur supplicia, qui Filium Dei conculcaverit et sanguinem testamenti communem duxerit, in quo sanctificatus est, et Spiritui gratiae contumeliam fecerit?
30 Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku.	30 Scimus enim eum, qui dixit: “ Mihi vindicta, ego retribuam ”; et iterum: “ Iudicabit Dominus populum suum ”.
31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga.	31 Horrendum est incidere in manus Dei viventis.
32 A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patničku borbu:	32 Rememoramini autem pristinos dies, in quibus illuminati magnum certamen sustinuistis passionum,
33 ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedničari onih s kojima se tako postupalo.	33 in altero quidem opprobriis et tribulationibus spectaculum facti, in altero autem socii taliter conversantium effecti;
34 I doista, sa sužnjevima ste suosjećali i s radošću prihvatili otimanje dobara znajući da imate bolji, trajan posjed.	34 nam et vinctis compassi estis et rapinam bonorum vestrorum cum gaudio suscepistis, cognoscentes vos habere meliorem substantiam et manentem.
35 Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika plaća!	35 Nolite itaque abicere confidentiam vestram, quae magnam habet remunerationem;
36 Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.	36 patientia enim vobis necessaria est, ut voluntatem Dei facientes reportetis promissionem.
37 Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti	37 Adhuc enim modicum quantulum, qui venturus est, veniet et non tardabit.
38 A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.	38 Iustus autem meus ex fide vivet; quod si subtraxerit se, non sibi complacet in eo anima mea.
39 A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.	39 Nos autem non sumus subtractionis in perditionem, sed fidei in acquisitionem animae.