| 1 O tim su događajima čuli svi kraljevi s onu stranu Jordana – u Gorju, u Šefeli i duž čitave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perižani, Hivijci, Jebusejci – | 1 Quando seppero tali fatti, tutti i re che erano da questo lato del Giordano, sulla montagna, nella Shefela e lungo tutta la costa del mare grande fino al Libano: Hittiti, Amorrei, Cananei, Ferezei, Hivvei e Gebusei |
| 2 pa se svi udružiše da složno udare protiv Jošue i Izraela. | 2 si coalizzarono per muovere guerra, con azione comune, contro Giosuè e Israele. |
| 3 A stanovnici Gibeona, poučeni onim što Jošua učini Jerihonu i Aju, | 3 Ma gli abitanti di Gabaon, quando ebbero udito come Giosuè aveva trattato Gerico e Ai |
| 4 dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vreće i vinske mješine, poderane i zakrpane. | 4 ricorsero, dal loro canto, a un inganno. Si misero in marcia, provvisti di viveri, dopo aver caricato i loro asini di vecchi sacchi e di otri da vino logori, laceri e rattoppati. |
| 5 Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obuću i vrgli na se staru odjeću. Sav kruh što su ga ponijeli na put bijaše suh i razdrobljen. | 5 Calzarono sandali laceri e rattoppati, indossarono vesti sdrucite. Tutto il pane della loro scorta era secco e sbriciolato. |
| 6 Stigoše Jošui u gilgalski tabor i rekoše njemu i ljudima Izraelcima: »Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama.« | 6 Così se ne andarono all’accampamento di Galgala da Giosuè e, rivolgendosi a lui e agli uomini di Israele, dissero: «Noi veniamo da un paese lontano: sarebbe opportuno concludere fra di noi un patto». |
| 7 Ali ljudi Izraelci kažu tim Hivijcima: »Tko zna ne živite li možda među nama? Kako ćemo, dakle, sklopiti savez s vama?« | 7 Gli uomini di Israele risposero a questi Hivvei: «Ma forse voi abitate in mezzo a noi: come potremo stringere un patto con voi?» |
| 8 A oni odgovore Jošui: »Tvoje smo sluge!« Jošua ih upita: »Tko ste i odakle dolazite?« | 8 Essi risposero a Giosuè: «Noi siamo tuoi servitori». Giosuè li interrogò: «Chi siete e donde venite?» |
| 9 Odgovore: »Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: čuli smo za slavu njegovu i za sve što je učinio u Egiptu | 9 Quelli risposero: «Da un paese lontano vengono i tuoi servitori, attratti dalla fama del nome di Jahvè tuo Dio, perché noi abbiamo udito ciò che egli ha operato in Egitto |
| 10 i za ono što je učinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana – Sihonu, kralju hešbonskom, i Ogu, kralju bašanskom u Aštarotu. | 10 e quanto egli ha fatto ai due re degli Amorrei che erano al di là del Giordano, Sikhon re di Kheshbon e Og re di Bashan, che si trovava in Ashtarot. |
| 11 Tada nam rekoše naše starješine i svi u našoj zemlji: ‘Opskrbite se hranom za put, pođite im ususret i recite im: Vaše smo sluge, sklopite dakle savez s nama.’ | 11 Allora i nostri anziani con tutti gli abitanti del nostro paese ci hanno detto: “Prendete con voi provviste per il viaggio, andate loro incontro e dite loro: Noi siamo i vostri servitori; ora dunque concludete un patto. |
| 12 Evo našega kruha: vruć smo ponijeli na put od kuća svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. | 12 Questo è il nostro pane; era ancora caldo quando noi ce lo siamo preso dalle nostre case; ora è secco e sbriciolato; |
| 13 A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, već poderali; i haljine naše i obuća već su trošni od dalekog puta.« | 13 questi sono gli otri di vino; erano nuovi quando li riempimmo, ma ora sono rotti. Queste sono le vesti e i nostri sandali, eccoli laceri per un viaggio molto lungo”». |
| 14 I povjerovaše im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajući Jahvu što će im reći. | 14 Gli uomini accettarono le loro vettovaglie senza consultare l’oracolo di Jahvè. |
| 15 Jošua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da će ih poštedjeti. I glavari se na to zakunu. | 15 Giosuè fece con loro la pace e strinse il patto di lasciarli in vita; i principi dell’assemblea prestarono loro un giuramento. |
| 16 A poslije tri dana, pošto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da žive usred Izraela. | 16 Ma, tre giorni dopo aver concluso il patto con loro, essi vennero a sapere che quelli erano loro vicini e che abitavano in mezzo a loro. |
| 17 Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. | 17 I figli di Israele partirono dall’accampamento e, in tre giorni, giunsero alle loro città che erano Gabaon, Beerot, Chefira e Kiriat-Jarim. |
| 18 Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poče rogoboriti protiv glavara. | 18 Però i figli di Israele non li attaccarono perché i principi dell’assemblea avevano prestato loro un giuramento per Jahvè Dio di Israele. L’assemblea tuttavia mormorò contro i principi. |
| 19 Tada svi glavari rekoše zajednici: »Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati. | 19 Tutti i principi fecero in piena assemblea questa dichiarazione: «Dal momento che noi abbiamo fatto loro un giuramento per Jahvè Dio di Israele, non possiamo toccarli. |
| 20 Evo što ćemo: pustimo ih da žive, kako nas ne bi stigla srdžba zbog zakletve kojom smo se zakleli.« | 20 Però li tratteremo così: li lasceremo vivere per non attirare sopra di noi la collera divina, a causa del giuramento che noi abbiamo loro prestato». |
| 21 Još dometnuše glavari: »Neka žive i neka budu drvosječe i vodonoše svoj zajednici.« Sva zajednica prihvati što rekoše glavari. | 21 I principi aggiunsero: «Vivano pure! Ma siano costretti a tagliare legna e ad attingere acqua per tutto il popolo». Quando i principi ebbero riferito questa decisione a Israele, |
| 22 Jošua pozva Gibeonce i reče im: »Zašto nas prevariste govoreći: ‘Vrlo smo daleko od vas’, kad eto živite usred nas? | 22 Giosuè chiamò i Gabaoniti e disse loro: «Perché ci avete ingannato dicendo: “Noi abitiamo molto lontano da voi”, mentre abitate in mezzo a noi? |
| 23 Zato će sada na vama biti kletva i nikada neće nestati među vama ropstva: bit ćete drvosječe i vodonoše za Dom Boga moga.« | 23 Ebbene, siate maledetti e non manchi in mezzo a voi lo schiavo che tagli legna e attinga acqua per il tempio del mio Dio». |
| 24 Oni odgovore Jošui: »Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da će vam dati svu zemlju i da će istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplašili od vas za svoje živote i zato smo učinili ovo. | 24 Essi risposero a Giosuè: «Era stato riferito ai tuoi servitori che Jahvè tuo Dio aveva disposto a causa di Mosè suo servitore di dare a voi tutto il paese e distruggere di fronte a voi tutti i suoi abitanti. Allora noi abbiamo temuto molto per le nostre vite e abbiamo fatto tale cosa. |
| 25 I sada smo, evo, u tvojim rukama: učini s nama što misliš da je dobro i pravo.« | 25 Ora, eccoci nelle tue mani, fa’ di noi ciò che sembra buono e giusto ai tuoi occhi». |
| 26 A on im je učinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili. | 26 Giosuè li trattò così: li scampò dalle mani dei figli di Israele affinché non lì uccidessero. |
| 27 I od toga dana naredi im Jošua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za žrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere. | 27 Da quel giorno li destinò a tagliare legna e portare acqua per l’assemblea e per l’altare di Jahvè o a oggi, nel luogo che Jahvè avrebbe scelto. |