Poslanica Rimljanima 10

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.	1 Fratres, voluntas quidem cordis mei et obsecratio ad Deum pro illis insalutem.
2 Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.	2 Testimonium enim perhibeo illis quod aemulationem Dei habent sed nonsecundum scientiam;
3 Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.	3 ignorantes enim Dei iustitiam et suam iustitiam quaerentesstatuere, iustitiae Dei non sunt subiecti;
4 Jer dovršetak je Zakona Krist – na opravdanje svakomu tko vjeruje.	4 finis enim legis Christus adiustitiam omni credenti.
5 Božjoj Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.	5 Moyses enim scribit de iustitia, quae ex lege est: “ Qui fecerit homo, vivetin eis ”.
6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo – to jest Krista svesti?	6 Quae autem ex fide est iustitia, sic dicit: “ Ne dixeris incorde tuo: Quis ascendet in caelum?”, id est Christum deducere;
7 Ili: Tko će sići u bezdan – to jest izvesti Krista od mrtvih?	7 aut: “Quis descendet in abyssum? ”, hoc est Christum ex mortuis revocare.
8 Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome – to jest Riječ vjere koju propovijedamo.	8 Sed quiddicit? “ Prope te est verbum, in ore tuo et in corde tuo ”; hoc est verbumfidei, quod praedicamus.
9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.	9 Quia si confitearis in ore tuo: “ Dominum Iesum!”, et in corde tuo credideris quod Deus illum excitavit ex mortuis, salvuseris.
10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava.	10 Corde enim creditur ad iustitiam, ore autem confessio fit in salutem.
11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.	11 Dicit enim Scriptura: “ Omnis, qui credit in illo, non confundetur ”.
12 Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.	12 Non enim est distinctio Iudaei et Graeci, nam idem Dominus omnium, dives inomnes, qui invocant illum:
13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.	13 Omnis enim, quicumque invocaverit nomen Domini, salvus erit.
14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?	14 Quomodo ergo invocabunt, in quem non crediderunt? Aut quomodo credent ei,quem non audierunt? Quomodo autem audient sine praedicante?
15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.	15 Quomodo veropraedicabunt nisi mittantur? Sicut scriptum est: “ Quam speciosi pedes evangelizantium bona ”.
16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti – evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?	16 Sed non omnes oboedierunt evangelio; Isaias enim dicit: “ Domine, quis credidit auditui nostro? ”.
17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.	17 Ergo fides ex auditu, auditusautem per verbum Christi.
18 Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.	18 Sed dico: Numquid non audierunt? Quin immo, in omnem terram exiit sonus eorum, et in fines orbis terrae verba eorum.
19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.	19 Sed dico: Numquid Israel non cognovit? Primus Moyses dicit: “ Ego ad aemulationem vos adducam per Non gentem: per gentem insipientem ad iram vos provocabo ”.
20 Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.	20 Isaias autem audet et dicit: “ Inventus sum in non quaerentibus me; palamapparui his, qui me non interrogabant ”.
21 A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.	21 Ad Israel autem dicit: “ Tota die expandi manus meas ad populum noncredentem et contradicentem ”.