Djela apostolska 16

Torna indietro

Hrvatska Biblija	Bibbia Vulgata Clementina
¹ Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše učenik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka.	¹ Pervenit autem Derben et Lystram. Et ecce discipulus quidam erat ibi nomine Timotheus, filius mulieris Judææ fidelis, patre gentili.
² Uživao je dobar glas među braćom u Listri i Ikoniju.	² Huic testimonium bonum reddebant qui in Lystris erant et Iconio fratres.
³ Pavao htjede da on pođe s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.	³ Hunc voluit Paulus secum proficisci : et assumens circumcidit eum propter Judæos qui erant in illis locis. Sciebant enim omnes quod pater ejus erat gentilis.
⁴ I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu.	⁴ Cum autem pertransirent civitates, tradebant eis custodiri dogmata quæ erant decreta ab Apostolis et senioribus qui erant Jerosolymis.
⁵ Tako se Crkve učvršćivahu u vjeri i broj im se danomice povećavao.	⁵ Et ecclesiæ quidem confirmabantur fide, et abundabunt numero quotidie.
⁶ Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji.	⁶ Transeuntes autem Phrygiam et Galatiæ regionem, vetati sunt a Spiritu Sancto loqui verbum Dei in Asia.
⁷ Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.	⁷ Cum venissent autem in Mysiam, tentabant ire in Bithyniam : et non permisit eos Spiritus Jesu.
⁸ Onda prođoše Miziju i siđoše u Troadu.	⁸ Cum autem pertransissent Mysiam, descenderunt Troadem :
⁹ Noću je Pavao imao viđenje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: »Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!«	⁹ et visio per noctem Paulo ostensa est : vir Macedo quidam erat stans et deprecans eum, et dicens : Transiens in Macedoniam, adjuva nos.
¹⁰ Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješćivati im evanđelje.	¹⁰ Ut autem visum vidit, statim quæsivimus proficisci in Macedoniam, certi facti quod vocasset nos Deus evangelizare eis.
¹¹ Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol,	¹¹ Navigantes autem a Troade, recto cursu venimus Samothraciam, et sequenti die Neapolim :
¹² a odande u naseobinu Filipe – grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana.	¹² et inde Philippos, quæ est prima partis Macedoniæ civitas, colonia. Eramus autem in hac urbe diebus aliquot, conferentes.
¹³ U dan subotnji iziđosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da će biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama.	¹³ Die autem sabbatorum egressi sumus foras portam juxta flumen, ubi videbatur oratio esse : et sedentes loquebamur mulieribus quæ convenerant.
¹⁴ Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodavačica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce te ona prihvati što je Pavao govorio.	¹⁴ Et quædam mulier nomine Lydia, purpuraria civitatis Thyatirenorum, colens Deum, audivit : cujus Dominus aperuit cor intendere his quæ dicebantur a Paulo.
¹⁵ Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: »Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, uđite u moj dom i ostanite u njemu.« I prisili nas.	¹⁵ Cum autem baptizata esset, et domus ejus, deprecata est, dicens : Si judicastis me fidelem Domino esse, introite in domum meam, et manete. Et coëgit nos.
¹⁶ Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vračarskoga i gatajući donosila veliku dobit svojim gospodarima.	¹⁶ Factum est autem euntibus nobis ad orationem, puellam quamdam habentem spiritum pythonem obviare nobis, quæ quæstum magnum præstabat dominis suis divinando.
¹⁷ Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: »Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješćuju vam put spasenja.«	¹⁷ Hæc subsecuta Paulum et nos, clamabat dicens : Isti homines servi Dei excelsi sunt, qui annuntiant vobis viam salutis.
¹⁸ To je činila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i reče duhu: »Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: iziđi iz nje!« I iziđe toga časa.	¹⁸ Hoc autem faciebat multis diebus. Dolens autem Paulus, et conversus, spiritui dixit : Præcipio tibi in nomine Jesu Christi exire ab ea. Et exiit eadem hora.
¹⁹ Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare.	¹⁹ Videntes autem domini ejus quia exivit spes quæstus eorum, apprehendentes Paulum et Silam, perduxerunt in forum ad principes :
²⁰ Privedoše ih pretorima i rekoše: »Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su	²⁰ et offerentes eos magistratibus, dixerunt : Hi homines conturbant civitatem nostram, cum sint Judæi :
²¹ te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati.«	²¹ et annuntiant morem quem non licet nobis suscipere neque facere, cum simus Romani.
²² Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju.	²² Et cucurrit plebs adversus eos : et magistratus, scissis tunicis eorum, jusserunt eos virgis cædi.
²³ Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamničaru da ih pomno čuva.	²³ Et cum multas plagas eis imposuissent, miserunt eos in carcerem, præcipientes custodi ut diligenter custodiret eos.
²⁴ Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade.	²⁴ Qui cum tale præceptum accepisset, misit eos in interiorem carcerem, et pedes eorum strinxit ligno.
²⁵ Oko ponoći su Pavao i Sila molili pjevajući hvalu Bogu, a uznici ih slušali.	²⁵ Media autem nocte Paulus et Silas orantes, laudabant Deum : et audiebant eos qui in custodia erant.
²⁶ Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.	²⁶ Subito vero terræmotus factus est magnus, ita ut moverentur fundamenta carceris. Et statim aperta sunt omnia ostia : et universorum vincula soluta sunt.
²⁷ Tamničar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnička vrata otvorena, trgnu mač i samo što se ne ubi misleći da su uznici pobjegli.	²⁷ Expergefactus autem custos carceris, et videns januas apertas carceris, evaginato gladio volebat se interficere, æstimans fugisse vinctos.
²⁸ Ali Pavao povika iza glasa: »Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!«	²⁸ Clamavit autem Paulus voce magna, dicens : Nihil tibi mali feceris : universi enim hic sumus.
²⁹ Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i dršćući baci se pred Pavla i Silu;	²⁹ Petitoque lumine, introgressus est : et tremefactus procidit Paulo et Silæ ad pedes :
³⁰ izvede ih i upita: »Gospodo, što mi je činiti da se spasim?«	³⁰ et producens eos foras, ait : Domini, quid me oportet facere, ut salvus fiam ?
³¹ Oni će mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!«	³¹ At illi dixerunt : Crede in Dominum Jesum, et salvus eris tu, et domus tua.
³² Onda navijestiše riječ Gospodnju njemu i svima u domu njegovu.	³² Et locuti sunt ei verbum Domini cum omnibus qui erant in domo ejus.
³³ Te iste noćne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti – on i svi njegovi.	³³ Et tollens eos in illa hora noctis, lavit plagas eorum : et baptizatus est ipse, et omnis domus ejus continuo.
³⁴ Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu.	³⁴ Cumque perduxisset eos in domum suam, apposuit eis mensam, et lætatus est cum omni domo sua credens Deo.
³⁵ Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: »Pusti te ljude!«	³⁵ Et cum dies factus esset, miserunt magistratus lictores, dicentes : Dimitte homines illos.
³⁶ Tamničar to priopći Pavlu: »Pretori«, reče, »poručiše da vas pustim. Iziđite dakle sad i pođite u miru!«	³⁶ Nuntiavit autem custos carceris verba hæc Paulo : Quia miserunt magistratus ut dimittamini : nunc igitur exeuntes, ite in pace.
³⁷ Nato im Pavao odvrati: »Javno su nas neosuđene išibali, nas rimske građane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami dođu i izvedu nas!«	³⁷ Paulus autem dixit eis : Cæsos nos publice, indemnatos homines Romanos, miserunt in carcerem : et nunc occulte nos ejiciunt ? Non ita : sed veniant,
³⁸ Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani.	³⁸ et ipsi nos ejiciant. Nuntiaverunt autem magistratibus lictores verba hæc. Timueruntque audito quod Romani essent :
³⁹ Zato dođu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada.	³⁹ et venientes deprecati sunt eos, et educentes rogabant ut egrederentur de urbe.
⁴⁰ Izišavši iz tamnice, oni pođu k Lidiji, pogledaju i obodre braću pa odu.	⁴⁰ Exeuntes autem de carcere, introierunt ad Lydiam : et visis fratribus consolati sunt eos, et profecti sunt.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati