| 1 Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. | 1 Ed entrò di nuovo nella sinagoga, dove si trovava un uomo che aveva una mano secca. |
| 2 A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. | 2 I farisei lo osservavano per vedere se lo avrebbe guarito in giorno di sabato, per poterlo accusare. |
| 3 On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« | 3 Egli disse all’uomo che aveva la mano secca:«Vieni qui in mezzo!» |
| 4 A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. | 4 Poi disse loro: «Che cosa è lecito in giorno di sabato: fare del bene o fare del male? salvare uno o lasciarlo perire?» E quelli tacevano. |
| 5 A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži – i ruka mu zdrava! | 5 Allora li guardò in giro indignato e, rattristato per l’indurimento del loro Cuore, disse all’uomo: «Stendi la mano!» Quegli la stese è la mano ridivenne sana. |
| 6 Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube. | 6 Appena usciti, i farisei tennero consiglio con gli erodiani contro Gesù, sul modo come farlo perire. |
| 7 Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, | 7 Gesù si ritirò con i suoi discepoli presso il mare e una gran folla venuta dalla Galilea lo seguì; |
| 8 iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona – silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu. | 8 anche dalla Giudea, da Gerusalemme, dall’Idumea, dall’oltre Giordano e dal paese di Tiro e di Sidone una gran folla, avendo appreso tutto ciò che egli faceva, venne a lui. |
| 9 Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. | 9 Egli disse, perciò, ai suoi discepoli di tener sempre a sua disposizione una barca, per non essere oppresso dalla folla. |
| 10 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotaknuli. | 10 Aveva, infatti, guarito molti, e tutti gli afflitti da malanni si precipitavano su di lui per toccarlo. |
| 11 A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« | 11 E gli spiriti immondi, vedendolo, cadevano ai suoi piedi gridando: «Tu sei il Figlio di Dio!» |
| 12 A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju. | 12 Ma egli intimava loro aspramente di non manifestare chi era lui. |
| 13 Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. | 13 Poi salì sulla montagna e chiamò a sé quelli che egli volle, ed essi andarono a lui. |
| 14 I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati | 14 E ne costituì dodici perché stessero con lui, e per mandarli a predicare |
| 15 s vlašću da izgone đavle. | 15 col potere di cacciare i demoni. |
| 16 Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, | 16 Costituì, dunque, i dodici: Simone, al quale diede il nome di Pietro; |
| 17 i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, | 17 Giacomo di Zebedeo e Giovanni, fratello di Giacomo, ai quali diede il nome di «Boanerghes», cioè figli del tuono; |
| 18 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca | 18 Andrea, Filippo Bartolomeo, Matteo, ‘Tommaso, Giacomo figlio di Alfeo, Taddeo, Simone il Cananeo |
| 19 i Judu Iškariotskoga, koji ga izda. | 19 e Giuda Iscariota, quello che poi lo tradì. |
| 20 I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. | 20 Poi tornò a casa, e di nuovo si radunò tanta folla che non potevano neppure mangiare. |
| 21 Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« | 21 I suoi, avendolo saputo, partirono per impadronirsi di lui, perché dicevano: «È fuori di sé!» |
| 22 I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« | 22 Gli scribi che erano discesi da Gerusalemme dicevano: «È posseduto da Beelzebul. Scaccia i demoni per virtù del capo dei demoni!» |
| 23 A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? | 23 Chiamandoli, allora, Gesù disse loro in parabole: «Come Satana può scacciare Satana? |
| 24 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. | 24 Se un regno è in discordia contro se stesso, questo regno non può sussistere. |
| 25 Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. | 25 E se una casa è in discordia contro se stessa, questa casa non può sussistere. |
| 26 Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. | 26 Se, dunque, Satana è insorto contro se stesso ed è in discordia, non può sussistere; anzi è finito. |
| 27 Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!« | 27 Nessuno può entrare nella casa di colui che è forte e saccheggiargli le masserizie se prima non lo abbia legato; allora soltanto potrà saccheggiargli la casa. |
| 28 »Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. | 28 In verità vi dico: ai figli degli uomini saranno perdonati tutti i peccati e tutte le bestemmie che avranno detto; |
| 29 No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« | 29 ma chi avrà bestemmiato contro lo Spirito Santo non avrà perdono in eterno, ma è reo di peccato eterno». |
| 30 Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.« | 30 Giacchè dicevano: «È posseduto da uno spirito immondo». |
| 31 I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. | 31 Arrivano intanto sua madre e i suoi fratelli, e, fermatisi fuori, lo fanno chiamare. |
| 32 Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« | 32 La folla gli stava seduta intorno, e gli dicono: «Ecco, tua madre e i tuoi fratelli sono di fuori e ti cercano». |
| 33 On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« | 33 Ma egli risponde: «Chi è mia madre e chi sono i miei fratelli?» |
| 34 I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! | 34 E guardando in giro quelli che gli sedevano intorno dice: «Ecco mia madre e i miei fratelli! |
| 35 Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.« | 35 Chiunque, infatti, fa la volontà di Dio, quegli mi è fratello e sorella e madre». |