Ezekiel 35

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 I dođe mi riječ Jahvina:	1 Et factus est sermo Domini ad me, dicens :
2 »Sine čovječji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje!	2 Fili hominis, pone faciem tuam adversum montem Seir, et prophetabis de eo, et dices illi :
3 Reci joj: Ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo me na te, Goro seirska! Ruku ću podići na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju.	3 Hæc dicit Dominus Deus : Ecce ego ad te, mons Seir : et extendam manum meam super te, et dabo te desolatum atque desertum.
4 Gradove ću tvoje razvaliti i postat ćeš pustinjom. I znat ćeš da sam ja Jahve!	4 Urbes tuas demoliar, et tu desertus eris : et scies quia ego Dominus.
5 Vječnu si mržnju gojila i maču predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreća pogodila i kad bi im kucnuo čas posljednjega grijeha.	5 Eo quod fueris inimicus sempiternus, et concluseris filios Israël in manus gladii in tempore afflictionis eorum, in tempore iniquitatis extremæ :
6 Zato, života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘krvi ću te predati i krv će te progoniti: od krvi nisi prezala, krv će te progoniti!	6 propterea vivo ego, dicit Dominus Deus, quoniam sanguini tradam te, et sanguis te persequetur : et cum sanguinem oderis, sanguis persequetur te.
7 Od Gore seirske učinit ću pustoš i pustinju, istrijebit ću iz nje polaznika i povratnika.	7 Et dabo montem Seir desolatum atque desertum, et auferam de eo euntem et redeuntem.
8 Gore njezine napunit ću truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat će mačem pokošeni.	8 Et implebo montes ejus occisorum suorum : in collibus tuis, et in vallibus tuis atque in torrentibus, interfecti gladio cadent.
9 Učinit ću od tebe vječnu pustinju, gradovi se tvoji neće napučiti. I znat ćete da sam ja Jahve!	9 In solitudines sempiternas tradam te, et civitates tuæ non habitabuntur : et scietis quia ego Dominus Deus.
10 Ti reče: ‘Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit će moji; mi ćemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!’	10 Eo quod dixeris : Duæ gentes et duæ terræ meæ erunt, et hæreditate possidebo eas, cum Dominus esset ibi :
11 Zato, života mi moga’ – riječ je Jahve Gospoda – ‘postupit ću s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat ćeš me po tome kako ću ti suditi!	11 propterea vivo ego, dicit Dominus Deus, quia faciam juxta iram tuam, et secundum zelum tuum, quem fecisti odio habens eos : et notus efficiar per eos, cum te judicavero.
12 I znat ćeš da sam ja, Jahve, čuo sve tvoje hule što ih izreče na gore Izraelove govoreći: ‘Opustješe, nama su dane za hranu!’	12 Et scies quia ego Dominus audivi universa opprobria tua quæ locutus es de montibus Israël, dicens : Deserti nobis ad devorandum dati sunt.
13 Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene riječi; čuo sam ja!’	13 Et insurrexistis super me ore vestro, et derogastis adversum me verba vestra : ego audivi.
14 Ovako govori Jahve Gospod: ‘Na radost sve zemlje, od tebe ću učiniti pustoš.	14 Hæc dicit Dominus Deus : Lætante universa terra, in solitudinem te redigam :
15 Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako ću učiniti s tobom: opustjet ćeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat će se da sam ja Jahve!’«	15 sicuti gavisus es super hæreditatem domus Israël eo quod fuerit dissipata, sic faciam tibi : dissipatus eris, mons Seir, et Idumæa omnis : et scient quia ego Dominus.