1 Godine sto pedeset i prve uteče iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se s malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. | 1 El año 151, Demetrio, hijo de Seleuco, salió de Roma y, con unos pocos hombres, arribó a una ciudad marítima donde se proclamó rey. |
2 Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. | 2 Cuando se disponía a entrar en la residencia real de sus padres, el ejército apresó a Antíoco y a Lisias para llevarlos a su presencia. |
3 Kad je on to doznao, reče: »Ne pokazujte mi njihovih lica!« | 3 Al saberlo, dijo: «No quiero ver sus caras». |
4 Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. | 4 El ejército los mató y Demetrio se sentó en su trono real. |
5 Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim svećenikom. | 5 Entonces todos los hombres sin ley e impíos de Israel acudieron a él, con Alcimo al frente, que pretendía el sumo sacerdocio. |
6 Oni su pred kraljem optuživali narod govoreći: »Juda je sa svojom braćom pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. | 6 Ya en su presencia, acusaron al pueblo diciendo: «Judas y sus hermanos han hecho perecer a todos tus amigos y a nosotros nos han expulsado de nuestro país. |
7 Zato pošalji čovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomagače!« | 7 Envía, pues, ahora una persona de tu confianza, que vaya y vea los estragos que en nosotros y en la provincia del rey han causado, y los castigue a ellos y a todos los que les apoyan». |
8 Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorječja, čovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. | 8 El rey eligió a Báquides, uno de los amigos del rey, gobernador de Transeufratina, grande en el reino y fiel al rey. |
9 Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio svećeništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. | 9 Le envió con el impío Alcimo, a quien concedió el sacerdocio, a tomar venganza de los israelitas. |
10 Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj braći s miroljubivim riječima, punim himbe. | 10 Partieron con un ejército numeroso y en llegando a la tierra de Judá, enviaron mensajeros a Judas y sus hermanos con falsas proposiciones de paz. |
11 Ali oni nisu vjerovali njihovim riječima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. | 11 Pero éstos no hicieron caso de sus palabras, porque vieron que habían venido con un ejército numeroso. |
12 A oko Alkima i Bakida okupilo se vijeće zakonoznanaca da pronađe pravedno rješenje. | 12 No obstante, un grupo de escribas se reunió con Alcimo y Báquides, tratando de encontrar una solución justa. |
13 Među Izraelcima prvi su hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. | 13 Los asideos eran los primeros entre los israelitas en pedirles la paz, |
14 Govorahu oni: »S vojskom je došao svećenik od Aronova plemena. Neće nam učiniti ništa nažao.« | 14 pues decían: «Un sacerdote del linaje de Aarón ha venido con el ejército: no nos hará ningún mal». |
15 Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: »Nećemo vam učiniti ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima.« | 15 Habló con ellos amistosamente y les aseguró bajo juramento: «No intentaremos haceros mal ni a vosotros ni a vuestros amigos». |
16 Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te između njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema riječima Pisma: | 16 Le creyeron, pero él prendió a sesenta de ellos y les hizo morir en un mismo día, según la palabra que estaba escrita: |
17 »Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa.« | 17 «Esparcieron la carne y la sangre de tus santos en torno a Jerusalén y no hubo quien les diese sepultura». |
18 Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: »Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletvu koju su položili.« | 18 Con esto, el miedo hacia ellos y el espanto se apoderó del pueblo, que decía: «No hay en ellos verdad ni justicia, pues han violado el pacto y el juramento que habían jurado». |
19 Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, uskočili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. | 19 Báquides partió de Jerusalén y acampó en Bet Zet. De allí mandó a prender a muchos que habían desertado donde él y a algunos del pueblo, los mató y los arrojó en el pozo grande. |
20 Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju. | 20 Luego puso la provincia en manos de Alcimo, dejó con él tropas que le sostuvieran y se marchó adonde el rey. |
21 Alkim se stao boriti za velikosvećeničku čast. | 21 Alcimo luchó por el sumo sacerdocio. |
22 Oko njega sabraše se svi koji su smućivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i počinili mnogo zla u Izraelu. | 22 Se le unieron todos los perturbadores del pueblo, se hicieron dueños de la tierra de Judá y causaron graves males a Israel. |
23 Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, | 23 Viendo Judas todo el daño que Alcimo y los suyos hacían a los hijos de Israel, mayor que el que habían causado los gentiles, |
24 stade obilaziti svim judejskim krajevima osvećujući se istaknutim prebjezima i braneći im prolaz zemljom. | 24 salió a recorrer todo el territorio de Judea para tomar venganza de los desertores y no dejarles andar por la región. |
25 Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neće moći oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore. | 25 Al ver Alcimo que Judas y los suyos cobraban fuerza y que él no podía resistirles, se volvió donde el rey y les acusó de graves delitos. |
26 Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovođa, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod. | 26 El rey envió a Nicanor, uno de sus generales más distinguidos y enemigo declarado de Israel, y le mandó exterminar al pueblo. |
27 Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poruči Judi i njegovoj braći ove himbeno miroljubive riječi: | 27 Nicanor llegó a Jerusalén con un ejército numeroso y envió a Judas y sus hermanos un insidioso mensaje de paz diciéndoles: |
28 »Neka između mene i vas ne bude rata. Posjetit ću vas miroljubivo, sa slabom pratnjom.« | 28 «No haya lucha entre vosotros y yo; iré a veros amistosamente con una pequeña escolta». |
29 Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu. | 29 Fue pues, donde Judas y ambos se saludaron amistosamente, pero los enemigos estaban preparados para raptar a Judas. |
30 Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti. | 30 Al conocer que había venido a él con engaños, se atemorizó Judas y no quiso verle más. |
31 Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama. | 31 Viendo descubiertos sus planes, Nicanor salió a enfrentarse con Judas cerca de Cafarsalamá. |
32 Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad. | 32 Cayeron unos quinientos hombres del ejército de Nicanor y los demás huyeron a la Ciudad de David. |
33 Poslije tih događaja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki svećenici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja. | 33 Después de estos sucesos, subió Nicanor al monte Sión. Salieron del Lugar Santo sacerdotes y ancianos del pueblo para saludarle amistosamente y mostrarle el holocausto que se ofrecía por el rey. |
34 Ali im se on naruga, ismija ih, onečisti i obasu pogrdama. | 34 Pero él se burló de ellos, les escarneció, les mancilló y habló insolentemente. |
35 U napadu gnjeva progovorio je ovako: »Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ću tu građevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo.« Potom je izišao sav razjaren. | 35 Colérico, les dijo con juramento: «Si esta vez no se me entrega Judas y su ejército en mis manos, cuando vuelva, hecha la paz, prenderé fuego a esta Casa». Y salió lleno de furor. |
36 Svećenici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih očiju: | 36 Entraron los sacerdotes y, de pie ante el altar y el santuario, exclamaron llorando: |
37 »Ti si izabrao ovaj dom da se posveti tvom imenu, da tvome narodu bude kuća molitve i prošnje. | 37 «Tú has elegido esta Casa para que en ella fuese invocado tu nombre y fuese casa de oración y súplica para tu pueblo; |
38 Osveti se tom čovjeku i njegovoj vojsci da padnu od mača! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!« | 38 toma vengaza de este hombre y de su ejército y caigan bajo la espada. Acuérdate, de sus blasfemias y no les des tregua». |
39 Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirijska vojska. | 39 Nicanor partió de Jerusalén y acampó en Bet Jorón, donde se le unió un contingente de Siria. |
40 Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuće ljudi. On se ovako pomolio: | 40 Judas acampó en Adasá con 3.000 hombres y oró diciendo: |
41 »Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj anđeo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisuća. | 41 «Cuando los enviados del rey blasfemaron, salió tu ángel y mató a 185.000 de ellos; |
42 Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožnički govorio protiv tvog svetišta i sudi mu po njegovoj zloći!« | 42 destruye también hoy este ejército ante nosotros y reconozcan los que queden que su jefe profirió palabras impías contra tu Lugar Santo; júzgale según su maldad». |
43 Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici. | 43 El día trece del mes de Adar trabaron batalla los ejércitos y salió derrotado el de Nicanor. Nicanor cayó el primero en el combate, |
44 Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se. | 44 y su ejército, al verle caído, arrojó las armas y se dio a la fuga. |
45 Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trubeći za njima bojnim trubama. | 45 Les estuvieron persiguiendo un día entero, desde Adasá hasta llegar a Gázara, dando aviso tras ellos con el sonido de las trompetas. |
46 Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od mača, nijedan nije izbjegao. | 46 Salió gente de todos los pueblos judíos del contorno y, envolviéndoles, les obligaron a volverse los unos sobre los otros. Todos cayeron a espada; no quedó ni uno de ellos. |
47 Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. | 47 Tomaron los despojos y el botín; cortaron la cabeza de Nicanor y su mano derecha, aquella que había extendido insolentemente, y las llevaron para exponerlas a la vista de Jerusalén. |
48 Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. | 48 El pueblo se llenó de gran alegría; celebraron aquel día como un gran día de regocijo |
49 Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog adara. | 49 y acordaron conmemorarlo cada año el trece de Adar. |
50 Tako se judejska zemlja malo smirila. | 50 El país de Judá gozó de sosiego por algún tiempo. |