| 1 Tada Jahve reče Mojsiju: »Idi k faraonu i reci mu: Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: ‘Pusti moj narod da ode i da mi štovanje iskaže. | 1 El Señor dijo a Moisés: «Preséntate al faraón y dile: Así dice el Señor, el Dios de los hebreos: Deja marchar a mi pueblo para que me rinda culto, |
| 2 Ako ga ne pustiš, nego ga i dalje budeš zadržavao, | 2 pues si te niegas a dejarlo marchar y lo sigues reteniendo, |
| 3 ruka Jahvina udarit će strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. | 3 la mano del Señor golpeará a tus ganados del campo —los caballos, los asnos, los camellos, las vacas y las ovejas— con una peste horrible. |
| 4 Razlikovat će Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipćana, tako da ništa što pripada Izraelcima neće stradati.’« | 4 Pero el Señor hará distinción entre el ganado de Israel y el ganado de Egipto, y no morirá ni una res de los hijos de Israel. |
| 5 Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: »Sutra će Jahve izvesti ovo u zemlji.« | 5 El Señor marcó un plazo, diciendo: Mañana cumplirá el Señor esta palabra contra la tierra». |
| 6 Sutradan Jahve tako i učini. Sva stoka Egipćana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo ni jedno grlo. | 6 Al día siguiente cumplió el Señor su palabra y murió todo el ganado de Egipto, mientras que no murió ni una res del ganado de los hijos de Israel. |
| 7 Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo ni jedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdlo i nije pustio naroda. | 7 El faraón mandó averiguar y, en efecto, no había muerto ni una res del ganado de Israel. Pero el corazón del faraón se endureció y no dejó marchar al pueblo. |
| 8 Reče Jahve Mojsiju i Aronu: »Zagrabite pune pregršti pepela iz peći, pa neka ga Mojsije pred faraonovim očima baci prema nebu. | 8 El Señor dijo a Moisés y a Aarón: «Tomad un puñado de ceniza del horno, y que Moisés lo avente hacia el cielo en presencia del faraón. |
| 9 Od toga će nastati sitna prašina po svoj zemlji egipatskoj, i na ljudima će i na životinjama izazivati otekline i stvarati čireve s kraja na kraj Egipta.« | 9 Se convertirá en polvo sobre toda la tierra de Egipto y producirá úlceras y llagas en hombres y ganados por toda la tierra de Egipto». |
| 10 Tako oni uzeše pepela iz peći i dođoše pred faraona. Onda Mojsije rasu pepeo prema nebu, a otekline s čirevima prekriše ljude i životinje. | 10 Tomaron, pues, ceniza del horno y, en presencia del faraón, Moisés lo aventó hacia el cielo y los hombres y los ganados se cubrieron de úlceras y llagas. |
| 11 Ni čarobnjaci se nisu mogli pojaviti pred Mojsijem, jer su i čarobnjaci, kao i ostali Egipćani, bili prekriveni čirevima. | 11 Los magos no pudieron permanecer ante Moisés a causa de las úlceras, que les afectaron como a todos los demás egipcios. |
| 12 Ali je Jahve otvrdnuo srce faraonu, pa on ne posluša Mojsija i Arona, kako je Jahve Mojsiju i rekao. | 12 Pero el Señor hizo que el faraón se obstinase y no les hiciese caso, como había anunciado a Moisés. |
| 13 Tada Jahve reče Mojsiju: »Urani ujutro, iziđi pred faraona i reci mu: Ovako poručuje Jahve, Bog Hebreja: ‘Pusti narod da ode i da mi štovanje iskaže. | 13 El Señor dijo a Moisés: «Madruga por la mañana, preséntate al faraón y dile: Así dice el Señor, el Dios de los hebreos: “Deja salir a mi pueblo para que me rinda culto, |
| 14 Ako ih ne pustiš, sva zla svoja navalit ću ovaj put na te, na tvoje službenike i tvoj puk, tako da spoznaš da nema nikoga na svoj zemlji kao što sam ja. | 14 porque esta vez voy a mandar todas mis plagas contra ti, tus servidores y tu pueblo, para que sepas que no hay nadie como yo en toda la tierra. |
| 15 Da sam ruku svoju spustio i udario tebe i tvoj puk pomorom, nestalo bi te sa zemlje. | 15 Pues si hubiera alargado mi mano y os hubiera herido de peste a ti y a tu pueblo, ahora ya habríais desaparecido de la tierra. |
| 16 Poštedio sam te da ti pokažem svoju moć i da se hvali moje ime po svoj zemlji. | 16 Pero te he dejado con vida para mostrarte mi poder y para que se proclame mi nombre en toda la tierra. |
| 17 Ali se ti previše uzdižeš nad mojim narodom i priječiš mu da ode. | 17 Aún te alzas como un muro frente a mi pueblo para no dejarlo marchar; |
| 18 Sutra u ovo doba pustit ću tuču tako strašnu kakve u Egiptu još nije bilo otkad je postao do sada. | 18 pues mira, mañana a estas horas haré caer una granizada tan fuerte como no la ha habido en Egipto desde su fundación hasta hoy. |
| 19 Zato naredi da pod krov utjeraju tvoje blago i sve što je vani, na otvorenu. Sve što se nađe u polju, bilo čovjek bilo živinče, ne bude li uvedeno unutra, poginut će kad tuča zaspe po njima.’« | 19 Ahora, manda recoger tu ganado y cuanto tienes en el campo, pues sobre todos los hombres y ganados que se encuentren en el campo y no sean recogidos en casa caerá el granizo y los matará”». |
| 20 Faraonovi službenici, koji su se pobojali Jahvina govora, utjeraju svoje sluge i svoje blago unutra. | 20 Los servidores del faraón que temieron la palabra del Señor recogieron en casa a sus esclavos y ganados, |
| 21 Oni koji nisu marili za Jahvinu prijetnju ostave vani i svoje sluge i stoku. | 21 más los que no hicieron caso de la palabra del Señor dejaron en el campo a sus esclavos y ganados. |
| 22 Onda rekne Jahve Mojsiju: »Pruži ruku prema nebu da udari tuča po svoj zemlji egipatskoj: po ljudima, životinjama i svemu bilju u zemlji egipatskoj.« | 22 El Señor dijo a Moisés: «Extiende tu mano hacia el cielo, y caerá granizo en toda la tierra de Egipto: sobre los hombres, los ganados y sobre toda la hierba del campo en Egipto». |
| 23 Mojsije diže svoj štap prema nebu. Jahve zagrmje i pusti tuču i munje sastavi sa zemljom. Sipao je Jahve tuču po zemlji Egipćana. | 23 Moisés extendió su bastón hacia el cielo y el Señor lanzó truenos, granizo y rayos a la tierra. El Señor desencadenó una lluvia de granizo sobre la tierra de Egipto. |
| 24 Tuča je mlatila, kroz nju munje parale. Strahota se takva nije oborila na zemlju egipatsku otkako su ljudi u njoj. | 24 El granizo, con los rayos formados entre el granizo, fue tan fuerte que jamás se había visto algo semejante en la tierra de Egipto desde que comenzó a ser nación. |
| 25 Tuča pobi po svem Egiptu sve što je ostalo vani, ljude i životinje; uništi sve bilje po poljima i sva stabla poljska polomi. | 25 El granizo golpeó en toda la tierra de Egipto cuanto había en el campo, desde los hombres hasta los ganados. Machacó también el granizo toda la hierba del campo y tronchó todos los árboles del campo. |
| 26 Samo u gošenskom kraju, gdje su živjeli Izraelci, nije bilo tuče. | 26 Solo en la región de Gosén, donde habitaban los hijos de Israel, no hubo granizo. |
| 27 Faraon posla po Mojsija i Arona pa im reče: »Ovaj put priznajem da sam kriv. Jahve ima pravo, a ja i moj narod krivo. | 27 Entonces el faraón mandó llamar a Moisés y a Aarón y les dijo: «Esta vez he obrado mal; el Señor es justo, mientras yo y mi pueblo somos culpables. |
| 28 Molite Jahvu da ustavi gromove i tuču, a ja ću vas pustiti da idete. Nećete više dugo ostati.« | 28 Rogad al Señor que ya basta de truenos y granizo. Yo os dejaré marchar y no os retendré más». |
| 29 »Kad iziđem iz grada«, reče mu Mojsije, »dići ću ruke prema Jahvi, pa će gromovi prestati, a ni tuče više neće biti, tako da znaš da zemlja pripada Jahvi. | 29 Moisés le respondió: «Cuando salga de la ciudad, extenderé mis manos hacia el Señor y cesarán los truenos y no habrá más granizo, para que sepas que del Señor es la tierra. |
| 30 Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, još se ne bojite Boga Jahve.« | 30 Aunque sé que tú y tus servidores no teméis aún al Señor Dios». |
| 31 I tako propade lan i ječam: jer ječam bijaše u klasu, a lan u cvatu. | 31 (El lino y la cebada se estropearon, pues la cebada estaba en espiga y el lino estaba floreciendo. |
| 32 Pšenica i raž nisu nastradali jer su ozima žita. | 32 El trigo y la espelta no se estropearon, por ser tardíos). |
| 33 Otišavši od faraona, Mojsije iziđe iz grada i podigne ruke prema Jahvi. Prestane grmljavina i tuča, a ni kiša više nije padala na zemlju. | 33 Moisés salió de la presencia del faraón y de la ciudad, y extendió sus manos hacia el Señor; cesaron los truenos y el granizo, y la lluvia dejó de caer sobre la tierra. |
| 34 Kad je faraon vidio da je prestala grmljavina, tuča i kiša, opet padne u grijeh: i on i njegovi službenici opet otvrdnu srcem. | 34 Viendo el faraón que habían cesado la lluvia, el granizo y los truenos, volvió a obrar mal y se obstinó de nuevo, él y sus servidores. |
| 35 Otvrdnu srce faraonu i ne pusti on Izraelce, kako je Jahve i prorekao preko Mojsija. | 35 Se obstinó, pues, el faraón y no dejó marchar a los hijos de Israel, como había dicho el Señor por medio de Moisés. |