Prva knjiga o Kraljevima 18
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | BIBBIA VOLGARE |
|---|---|
| 1 Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bî upravljena treće godine Iliji: »Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje.« | 1 Dopo molti dì fu fatta la parola di Dio ad Elia nel terzo anno, e disse: va, e mòstrati ad Acab, acciò ch' io dea la piova sopra la terra. |
| 2 I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža, | 2 E andò Elia per mostrarsi ad Acab; ed era in Samaria fame grande molto. |
| 3 pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve; | 3 E Acab chiamò Abdia dispensatore della sua casa; e Abdia temeva molto il Signore Iddio. |
| 4 jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu špilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom. | 4 Onde, uccidendo Iezabel i profeti di Dio, egli tolse cento profeti, e nascosegli cinquanta e cinquanta per ispelonche, e governogli di pane e d'acqua. |
| 5 I reče Ahab Obadiji: »Hajde, obići ćemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda ćemo naći trave da sačuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka.« | 5 Or disse Acab ad Abdia: vattene per la terra, e cerca a tutte le fonti dell' acque e in tutte le valli, se noi potessimo trovare alquanto d' erba per salvare i cavalli e i muli, e non periscano questi animali sopra la terra. |
| 6 Podijelili su zemlju koju će pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem. | 6 E partironsi le provincie per cercarle; Acab andava per una via, e Abdia andava per l'altra. |
| 7 I kad je Obadija bio na putu, eto mu ususret Ilije. Poznavši ga, pade ničice i reče: »Jesi li to ti, gospodaru Ilija?« | 7 E andando Abdia per la via sua, Elia si rincontrò in lui; il quale, ricognoscendolo, cadde in terra sopra il viso suo, e disse: non se' tu il mio signore Elia? |
| 8 On mu odgovori: »Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: ‘Evo Ilije!’« | 8 E quegli respuose: io sono esso; va e di' al signore tuo: ecco, Elia è qui. |
| 9 Odgovori mu Obadija: »Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije? | 9 E quegli disse: che peccai in te, che vuoli dare il tuo servo in mano di Acab, che mi uccida? |
| 10 Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: ‘Nema ga!’ zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli. | 10 Vive il tuo Signore Iddio, che non è gente nè reame, nel quale il mio signore non abbia mandato cercandoti; e tutti respondendo: non è qui, adiurò tutti i reami e tutte le genti, però che tu non fosti trovato. |
| 11 I sada mi naređuješ: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!’ | 11 Or mi di': dirò al mio signore: ecco Elia? |
| 12 Ali kad ja odem od tebe, duh Jahvin odnijet će te ne znam kamo, a ja ću doći i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nađe, ubit će me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! | 12 E partitomi da te, lo spirito di Dio ti porterà in luogo il quale io non so: ed entrando significherò ad Acab, e non ti troverà, e ucciderammi: il servo tuo teme Iddio dalla sua fanciullezza. |
| 13 Zar nije poznato mome gospodaru što sam učinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu špilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom. | 13 Non t' è ello, signore mio, detto quello ch' io feci, quando Iezabel uccidea i profeti di Dio? Ne nascosi cento, cinquanta e cinquanta per ispelonche; e governa'gli di pane e d'acqua. |
| 14 I sada ti naređuješ: ‘Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!’ Pa on će me ubiti!« | 14 E ora tu di': va al tuo signore, e digli : ecco Elia, acciò ch' egli mi uccida? |
| 15 Ilija mu odgovori: »Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još ću mu se danas pokazati.« | 15 E disse Elia: vive Iddio degli eserciti, dinanzi al cui volto io sto, che oggi apparirò a lui. |
| 16 Obadija pođe ususret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab pođe ususret Iliji. | 16 E andò Abdia ad Acab incontro, e sì gli manifestò; e Acab venne incontro ad Elia. |
| 17 Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: »Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?« | 17 E veggendolo, disse: non se' tu quello che conturbi Israel? |
| 18 Ilija odgovori: »Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. | 18 E respose Elia: non sono io quello che conturba Israel; ma tu sei, e la casa del tuo padre, i quali avete lasciati i comandamenti di Dio, e avete seguitato Baalim. |
| 19 Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim.« | 19 Ma manda ora a me tutto Israel nel monte Carmelo, e CCCCL sacerdoti di Baal, e CCCC profeti de' boschi, i quali mangiano della mensa di Iezabel. |
| 20 Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. | 20 E mandò Acab a tutti i figliuoli d' Israel, e raunò i profeti nel monte Carmelo. |
| 21 Ilija pristupi svemu narodu i reče: »Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega.« A narod mu nije ništa odgovorio. | 21 E appressandosi Elia al popolo (d' Israel), disse insino a qui voi claudicate in due parti; se il Signore è Iddio, seguitate lui; ma se egli è Iddio Baal, seguitatelo. E il popolo non gli respuose niente. |
| 22 Ilija nastavi: »Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset. | 22 E anche disse Elia al popolo : io solo profeta del Signore sono rimaso; i profeti di Baal sono CCCCL; (i profeti del bosco sono CCCC). |
| 23 Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja. | 23 Siano dati a noi due buoi, ed egli ne eleggano uno bue, e tagliandolo in pezzi ponganlo sopra le legne, e non vi pongano fuoco; e io farò similmente dell' altro bue, e ponerollo sopra le legna, e non vi porrò fuoco. |
| 24 Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog.« Sav narod odgovori: »Dobro!« | 24 E voi invocate il nome de' vostri iddii, e io invocherò il nome del mio Iddio; e quello Iddio che esaudirà per fuoco, quello sia Iddio. E respuose tutto il popolo e disse: ottima è la proposizione, (e buono è quello che Elia ha detto). |
| 25 Potom reče Ilija prorocima Baalovim: »Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja.« | 25 E disse Elia ai profeti di Baal: eleggetevi uno bue, e fate voi prima, però che siete più; e invocate i nomi de' vostri iddii, e non vi puonete fuoco. |
| 26 Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: »O Baale, usliši nas!« Ali nije bilo ni glasa ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili. | 26 I quali, tolto il bue che gli avea dato, fecero così; e invocavano il nome di Baal dalla mattina insino al mezzo dì, dicendo: Baal esaudisci noi. E non era voce, nè chi respondesse; e passavano l'altare che aveano fatto. |
| 27 U podne im se Ilija naruga i reče: »Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava pa ga treba probuditi!« | 27 Ed essendo già mezzodì, Elia facea beffe di loro, e dicea gridate con maggiore voce; egli è Iddio, e forse che sta a favellare, ovvero ch' egli è nella loggia o in via, o forse dorme, acciò che si svegli. |
| 28 A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv. | 28 E gridavano con grandi voci, e secondo il modo loro si tagliavano con lancette, tanto che tutti si bagnavano di sangue. |
| 29 Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. | 29 E passato il mezzo dì, e eglino profetando, già era venuto il tempo che soleano offerire il sacrificio; e non era voce, e non era chi respondesse, e non attendea a loro che oravano. |
| 30 Tada Ilija reče svemu narodu: »Priđite k meni!« I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. | 30 Ed Elia disse a tutto il popolo: venite a me. E andato il popolo a lui, conciò l' altare di Dio, il quale era disfatto. |
| 31 Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: »Izrael će biti ime tvoje!« | 31 E tolse XII pietre secondo il numero delle XII tribù de' figliuoli di Iacob, al quale fu fatta la parola di Dio, dicendo: il tuo nome sarà Israel. |
| 32 I sagradi od toga kamenja žrtvenik imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. | 32 E di quelle pietre edificò l'altare nel nome di Dio; e fece uno condotto d'acqua, quasi per dui piccoli altari d' intorno all' altare. |
| 33 Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva. | 33 E compuose le legne; e divise il bue per membra, e puoselo sopra le legne. |
| 34 Tada reče: »Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!« Učiniše tako. Zapovjedi im: »Ponovite«, i oni ponoviše. Tada reče: »Učinite i treći put.« Oni tako i treći put. | 34 E disse: empiete quattro idrie d'acqua, e spargetele sopra lo olocausto e sopra le legne. E anche disse: fate così un' altra volta. I quali fatto così la seconda volta, disse: anche fate così la terza volta. E così fecero. |
| 35 Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. | 35 E l'acqua correa intorno all' altare, e la fossa del condotto fu empiuta (d'acqua). |
| 36 Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: »Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo. | 36 Ed essendo il tempo da offerire l' olocausto, appressandosi Elia, disse: Signore Iddio d' Abraam e [d' Isaac e] d' Israel, dimostra oggi, che tu se’Iddio d'Israel, e ch' io sono il tuo servo, e secondo il tuo comandamento ho fatto tutte queste cose. |
| 37 Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.« | 37 Esaudi me, Signore, acciò che questo popolo appari che tu sei Iddio (d' Israel), e tu hai convertiti i loro cuori un'altra volta. |
| 38 I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši. | 38 E il fuoco di Dio cadde dal cielo, e divorò lo olocausto e le legna e le pietre e la polvere; e l'acqua ch' era nel condotto seccò. |
| 39 Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: »Jahve je Bog! Jahve je Bog!« | 39 La quale cosa veduta, tutto il popolo cadde nel viso loro, e dissero: il Signore esso è Dio, il Signore esso è Dio. |
| 40 Ilija im reče: »Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!« I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. | 40 Ed Elia disse loro: pigliate (i preti, e) i sacerdoti di Baal, e solo uno non campi di loro. I quali presi, Elia gli menò al fiume di Cison, e ivi gli uccise. |
| 41 Ilija reče Ahabu: »Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše.« | 41 E disse Elia ad Acab: va, e mangia, e bei; però ch' egli [è] suono di molta piova. |
| 42 Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. | 42 E andò Acab a mangiare e a bere; ed [Elia] ascendè nella sommità del monte Carmelo, e tutto chinato in terra puose il viso suo tra le ginocchia sue. |
| 43 Rekao je zatim svome momku: »Idi gore i pogledaj prema moru.« On ode gore, pogleda i reče: »Ništa nema ondje!« Ilija odgovori: »Vrati se sedam puta.« | 43 E disse al fante suo: ascendi, e guarda verso il mare. Il quale andò, e guardò, e disse: non è nulla. E anche Elia gli disse: va, e torna sette volte. |
| 44 Ali sedmoga puta reče momak: »Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora.« Tada reče Ilija: »Idi, kaži Ahabu: ‘Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.’« | 44 E la settima volta, ecco una nuvoletta piccola, quasi come la statura d' un uomo, ascendea del mare. Il qual disse: va, e di' ad Acab: giugni il tuo carro, [e discendi] acciò che la piova non ti colga. |
| 45 Odjednom se nebo zamrači od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel. | 45 E voltandosi là e quà, i cieli si scurarono, e nuvoli e venti furono fatti, e grande piova; e Acab andossene in Iezrael. |
| 46 Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrča pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela. | 46 E la mano di Dio fu fatta sopra di Elia, e avendo i lombi cinti, correa innanzi ad Acab, tanto che venne in Iezrael. |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ