Jó 11

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Respondens autem Sophar Naamathites dixit:	1 Božju Sofar iz Naama progovori tad i reče:
2 “ Numquid illi, qui multa loquitur, non et respondetur? Aut vir verbosus iustificabitur?	2 »Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
3 Vaniloquium tuum viros tacere faciet, et, cum ceteros irriseris, a nullo confutaberis?	3 Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat’ neizrugano?
4 Dixisti enim: “Purus est sermo meus, et mundus sum in conspectu tuo”.	4 Rekao si: ‘Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.’
5 Atque utinam Deus ipse loqueretur tecum et aperiret labia sua tibi,	5 Ali kada bi Bog htio progovorit’ i otvorit’ usta da ti odgovori,
6 ut ostenderet tibi secreta sapientiae et arcana consilia eius, et intellegeres quod multo minora quaerat a te, quam meretur iniquitas tua.	6 kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit’, znao bi da ti za grijehe račun ište.
7 Forsitan vestigia Dei comprehendes et usque ad perfectum Omnipotentem reperies?	7 Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
8 Excelsior caelo est, et quid facies? Profundior inferno, et quid cognosces?	8 Od neba je više: što još da učiniš? Od šeola dublje: što još da mudruješ?
9 Longior terra mensura eius et latior mari.	9 Duže je od zemlje – šire je od mora!
10 Si subverterit vel concluserit et coarctaverit, quis contradicet ei?	10 Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
11 Ipse enim novit hominum vanitatem; et videns iniquitatem nonne considerat?	11 Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
12 Sed et vir vacuus cordatus fit, et homo tamquam pullum onagri nascitur.	12 Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
13 Tu autem, si cor tuum firmaveris et expanderis ad eum manus tuas,	13 Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
14 si iniquitatem, quae est in manu tua,abstuleris a te, et non manserit in tabernaculo tuo iniustitia,	14 ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
15 tunc levare poteris faciem tuam absque macula et eris stabilis et non timebis.	15 čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
16 Miseriae quoque oblivisceris et quasi aquarum, quae praeterierunt, recordaberis.	16 Svojih se kušnja nećeš sjećat’ više kao ni vode koja je protekla.
17 Et quasi meridianus fulgor consurget tibi ad vesperam, et, cum te caligine tectum putaveris, orieris ut lucifer.	17 Jasnije će tvoj život sjat’ no podne, tmina će se obratit’ u svanuće.
18 Et habebis fiduciam, proposita tibi spe, et defossus securus dormies.	18 U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
19 Requiesces, et non erit qui te exterreat; et deprecabuntur faciem tuam plurimi.	19 Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
20 Oculi autem impiorum deficient, et effugium peribit ab eis; et spes illorum exhalatio animae ”.	20 A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut’, bit će jedina im nada.«