Livre de Jérémie 7

JERUSALEM	Biblija Hrvatski
	1 Ovo je riječ što dođe Jeremiji od Gospodina:
	2 »Stani pred vrata doma Jahvina, objavi ondje ovu riječ. Reci: Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi.
	3 Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: ‘Popravite svoje putove i djela svoja, pa ću boraviti s vama na ovome mjestu.
	4 Ne uzdajte se u lažne riječi: ‘Svetište Jahvino! Svetište Jahvino! Svetište Jahvino!’
	5 Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete činili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome,
	6 ako ne budete tlačili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete trčali za tuđim bogovima na svoju nesreću –
	7 boravit ću s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek.
	8 Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne riječi!
	9 Zar da kradete, ubijate, činite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i trčite za tuđim bogovima kojih ne poznajete,
	10 a onda da dolazite i stojite preda mnom u domu ovome koji nosi moje ime i govorite: ‘Spašeni smo!’ i da nakon toga opet činite nedjela i opačine?
	11 Zar je dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim očima pećina razbojnička? Ali ja dobro vidim’« – riječ je Jahvina.
	12 »Pođite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje nekoć nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega učinih zbog opačina naroda svoga izraelskoga.
	13 Kako činite sva ona ista nedjela« – riječ je Jahvina – »i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate:
	14 od ovoga doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim učinit ću isto što sam učinio i od Šila.
	15 Odbacit ću vas od lica svojega kao što odbacih svu braću vašu, sve potomstvo Efrajimovo.«
	16 »A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te neću uslišiti.
	17 Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim?
	18 Djeca kupê drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače ‘Kraljici neba’ i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde.
	19 Zar mene tim pogrđuju« – riječ je Jahvina – »a ne sebe na svoju sramotu?«
	20 I stoga ovako govori Jahve Gospod: »Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ću na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drveće i na plodove zemlje, rasplamtjet će se i neće se ugasiti.«
	21 Boga Ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso.
	22 Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske.
	23 Ovo im ja zapovjedih: ‘Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude.’
	24 A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice.
	25 Od dana kad oci vaši iziđoše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno.
	26 Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih.
	27 Možeš im sve to reći, ali te neće poslušati; zovi ih, neće ti se odazvati.
	28 Zato im reci: ‘Ovo je narod koji ne sluša glasa Jahve, Boga svojega, i ne prima opomenê. Nestade istine, nestade je iz usta njihovih.’«
	29 Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio.
	30 »Da, sinovi Judini čine što je zlo u očima mojim« – riječ je Jahvina. »Postaviše grozote u dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu;
	31 podigoše uzvišice tofetske u dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i kćeri – što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade.
	32 Stoga evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad se više neće reći Tofet ni dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu će se pokapati mrtvi, jer drugdje neće biti mjesta.
	33 A mrtva tijela ovoga naroda bit će hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se neće naći da ih poplaši i otjera.
	34 Uklonit ću iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer će se zemlja ta pretvoriti u pustinju.«