Jakovljeva poslanica 4

¹ Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim?

² Žudite, a nemate; ubijate i hlepite, a ne možete postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete.

³ Ištete, a ne primate jer rđavo ištete: da u pohotama svojim potratite.

⁴ Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega.

⁵ Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama?

⁶ A daje on i veću milost. Zato govori:
Bog se oholima protivi,
a poniznima daje milost.

⁷ Podložite se dakle Bogu!
Oduprite se đavlu
i pobjeći će od vas!

⁸ Približite se Bogu
i on će se približiti vama!
Očistite ruke, grešnici!
Očistite srca, dvoličnjaci!

⁹ Zakukajte, protužite, proplačite!
Smijeh vaš nek se u plač obrati
i radost u žalost!

¹⁰ Ponizite se pred Gospodinom
i on će vas uzvisiti!

¹¹ Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon. A sudiš li Zakon, nisi vršitelj, nego sudac Zakona.

¹² Jedan je Zakonodavac i Sudac: Onaj koji može spasiti i pogubiti. A tko si ti da sudiš bližnjega?

¹³ De sada, vi što govorite: »Danas ili sutra otići ćemo u taj i taj grad, provesti ondje godinu, trgovati i zaraditi«,

¹⁴ a ne znate što će sutra biti. Ta što je vaš život? Dašak ste što se načas pojavi i zatim nestane!

¹⁵ Umjesto da govorite: »Htjedne li Gospodin, živjet ćemo i učiniti ovo ili ono«,

¹⁶ vi se razmećete svojim hvastanjima! Svako je takvo hvastanje opako.

¹⁷ Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je.