Evanđelje po Luki 18
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA RICCIOTTI |
---|---|
1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: | 1 - Propose poi loro anche questa parabola per mostrare che bisogna pregar sempre senza stancarsi mai: |
2 »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. | 2 «C'era in una città un giudice che non temeva Iddio, nè aveva rispetto ad alcuno. |
3 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ | 3 C'era pure in quella città una vedova, la quale andò da lui a dirgli: - Rendimi giustizia del mio avversario. - |
4 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, | 4 E per molto tempo colui non volle farlo, ma poi disse tra sè: Benchè io non tema Iddio e non abbia rispetto ad alcuno, |
5 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’« | 5 tuttavia, siccome questa vedova mi dà molestia le farò giustizia in modo ch'essa non continui a venire a tormentarmi ». |
6 Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! | 6 E il Signore proseguì: «Ascoltate quel che dice il giudice iniquo. |
7 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? | 7 E Dio non farà giustizia a' suoi eletti, i quali lo invocano giorno e notte e sarà lento a loro riguardo? |
8 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« | 8 Io vi dico che egli prontamente renderà loro giustizia. Ma quando il Figliuol dell'uomo verrà, troverà ancora fede sulla terra?». |
9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: | 9 Disse ancora questa parabola per alcuni che dentro di sè confidavano d'esser giusti e disprezzavano gli altri: |
10 »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. | 10 «Due uomini salirono al tempio a pregare; l'uno era Fariseo e l'altro pubblicano. |
11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. | 11 Il Fariseo, ritto in piedi, pregava dentro di sè, così: - Ti ringrazio, o Dio, perchè io non sono come gli altri uomini, rapaci, ingiusti, adulteri; e nemmeno come quel pubblicano. |
12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ | 12 Io digiuno due volte la settimana; pago le decime su tutto ciò che posseggo. - |
13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ | 13 Il pubblicano, invece, stando da lontano, non ardiva neppure alzar gli occhi al cielo; ma si batteva il petto, dicendo: - O Dio, abbi pietà di me, che son peccatore! - |
14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« | 14 Io vi dico che questi tornò a casa sua giustificato, a differenza dell'altro: perchè chiunque si esalta sarà umiliato, e chi si umilia sarà esaltato». |
15 A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. | 15 Gli presentarono pure dei bambini, perchè li toccasse. Ma i discepoli, vedendo ciò, sgridavano quelli che glieli presentavano. |
16 A Isus ih dozva i reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.« | 16 Gesù, però, chiamati a sè i bambini, disse: «Lasciate che i bambini vengano a me e non impediteglielo, perchè il regno di Dio è proprio di costoro. |
17 »Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« | 17 Io vi dico in verità che chiunque non accoglie il regno di Dio, con l'animo di un fanciullo, non entrerà in esso». |
18 I upita ga neki uglednik: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« | 18 Uno dei capi lo interrogò, dicendo: «Maestro buono, che devo fare per ottenere la vita eterna?». |
19 Reče mu Isus: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. | 19 Gesù gli rispose: «Perchè mi chiami buono? Nessuno è buono se non il solo Dio. |
20 Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!« | 20 Tu conosci i comandamenti: Non uccidere; non commettere adulterio; non rubare; non attestare il falso; onora il padre e la madre ». |
21 A onaj će: »Sve sam to čuvao od mladosti.« | 21 L'altro osservò: «Tutte queste cose le ho osservate fin dalla mia giovinezza». |
22 Čuvši to, Isus mu reče: »Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« | 22 Udita questa risposta, Gesù gli soggiunse: «Ti manca ancora una cosa: vendi tutto ciò che hai e dallo ai poveri e avrai un tesoro nel cielo; poi, vieni e seguimi». |
23 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. | 23 Ma egli, sentite tali parole, si rattristò, perchè era molto ricco. |
24 Vidjevši ga, reče Isus: »Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! | 24 Gesù, vedendolo tanto triste, gli disse: «Quanto è difficile per coloro che posseggono ricchezze l'entrare nel regno di Dio! |
25 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« | 25 È più facile, infatti, che un cammello passi per la cruna di un ago, che un ricco entri nel regno di Dio». |
26 Koji su to čuli, rekoše: »Pa tko se onda može spasiti?« | 26 Quelli che udirono ciò, domandarono: «Allora chi mai può salvarsi?». |
27 A on će: »Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.« | 27 Rispose: «Quello che è impossibile agli uomini, è possibile a Dio». |
28 Nato reče Petar: »Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.« | 28 Pietro gli disse: «Ecco, noi abbiamo lasciato ogni cosa e ti abbiam seguìto». |
29 Isus će im: »Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, | 29 Egli rispose loro: «In verità vi dico che nessuno ha lasciato casa, o genitori, o fratelli, o moglie, o figliuoli per amore del regno di Dio, |
30 a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.« | 30 senza ricevere molto di più in questa vita, e, nel secolo avvenire, la vita eterna». |
31 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: »Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: | 31 Poi, presi in disparte i Dodici, disse loro: «Ecco, noi saliamo a Gerusalemme, e si adempirà tutto quanto fu scritto dai profeti intorno al Figliuol dell'uomo. |
32 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; | 32 Egli sarà dato nelle mani dei Gentili e sarà schernito, flagellato e coperto di sputi; |
33 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.« | 33 e dopo averlo flagellato, l'uccideranno; ma il terzo giorno risorgerà». |
34 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. | 34 Di queste cose essi non compresero nulla; troppo oscuro era per loro quel discorso, e non intendevano le cose dette a loro. |
35 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. | 35 Mentre Gesù si avviava a Gerico, un cieco, che sedeva sulla strada a mendicare, |
36 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. | 36 avendo sentito la folla che passava, domandò cosa fosse. |
37 Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« | 37 Gli dissero che passava Gesù Nazareno. |
38 Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« | 38 Allora ad alta voce esclamò: «Gesù, Figliuol di David, abbi pietà di me!». |
39 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« | 39 E quelli che precedevano lo sgridavano perchè tacesse; ma quello gridava molto più forte: «Figliuol di David, abbi pietà di me!». |
40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: | 40 Gesù, fermatosi, comandò che glielo conducessero davanti; quando gli fu vicino, gli domandò: |
41 »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« | 41 «Che vuoi che io ti faccia?». Ed egli: «Signore, che ci veda!». |
42 Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« | 42 Gesù replicò: «Vedi, la tua fede ti ha salvato». |
43 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu. | 43 E subito vide; ed egli lo seguiva glorificando Dio. E tutto il popolo, veduto ciò, diede lode al Signore. |