Pjesma nad pjesmama 6

¹ Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša među ženama?
Kuda je zamakao dragi tvoj,
da ga tražimo s tobom?

² Dragi je moj sišao u svoj vrt
k lijehama mirisnog bilja
da pase po vrtovima
i da bere ljiljane.

³ Ja pripadam dragome svome,
dragi moj pripada meni,
on pase među ljiljanima.

⁴ Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa,
krasna si kao Jeruzalem,
strašna kao vojska pod zastavama.

⁵ Odvrati oči svoje od mene
jer me zbunjuju.
Kosa je tvoja kao stado koza
koje silaze s Gileada.

⁶ Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih
kada s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke
i nijedna nije osamljena.

⁷ Kao kriške mogranja tvoji su obrazi
pod koprenom tvojom.

⁸ Ima šezdeset kraljica,
osamdeset inoča,
a djevojaka ni broja se ne zna.

⁹ Ali je samo jedna golubica moja,
savršena moja,
jedina u majke, izabrana
u roditeljke svoje.
Vidjele su je djevojke
i nazvale je blaženom,
a kraljice i inoče
hvale su joj izrekle.

¹⁰ Tko je ova koja dolazi
kao što zora sviće,
lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce,
strašna kao vojska pod zastavama?

¹¹ Siđoh kroz nasade oraha
da vidim mladice u dolinama,
da pogledam pupaju li vinogradi,
cvatu li mogranji.

¹² Ne znam kako,
tek želja moja pope me
na kola naroda mog kneževskog.