Pjesma nad pjesmama 4

¹ Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Imaš oči kao golubica
(kad gledaš) ispod koprene.
Kosa ti je kao stado koza
što izađoše na brdo Gilead.

² Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih
kad s kupanja dolaze:
idu dvije i dvije kao blizanke
i nijedna nije osamljena.

³ Usne su tvoje kao trake od grimiza
i riječi su tvoje dražesne,
kao kriške mogranja tvoji su obrazi
pod koprenom tvojom.

⁴ Vrat ti je kao kula Davidova,
za obranu sagrađena:
tisuću štitova visi na njoj,
sve oklopi junački.

⁵ Tvoje su dvije dojke
kao dva laneta, blizanca košutina,
što pasu među ljiljanima.

⁶ Prije nego dan izdahne
i sjene se spuste,
poći ću na brdo smirne,
na brežuljak tamjana.

⁷ Sva si lijepa, prijateljice moja,
i nema mane na tebi.

⁸ Pođi sa mnom s Libana,
nevjesto, pođi sa mnom s Libana.
Siđi s vrha Amane,
s vrha Senira i Hermona,
iz lavljih špilja,
s planina leopardskih.

⁹ Srce si mi ranila,
sestro moja, nevjesto,
srce si mi ranila
jednim pogledom svojim,
jednim samim biserom kolajne svoje.

¹⁰ Kako je slatka ljubav tvoja,
sestro moja, nevjesto!
Slađa je ljubav tvoja od vina,
a miris ulja tvojih ugodniji
od svih mirisa.

¹¹ S usana tvojih, nevjesto, saće kapa,
pod jezikom ti je med i mlijeko,
a miris je haljina tvojih
kao miris libanski.

¹² Ti si vrt zatvoren,
sestro moja, nevjesto,
vrt zatvoren i zdenac zapečaćen.

¹³ Mladice su tvoje vrt mogranja
pun biranih plodova:

¹⁴ nard i šafran,
mirisna trska i cimet,
sa svim stabljikama tamjanovim,
smirna i aloj s najboljim mirisima.

¹⁵ Zdenac je u mom vrtu,
izvor žive vode
koja teče s Libana.

¹⁶ Ustani, sjevernjače,
duni, južni vjetre,
duni nad vrtom mojim,
neka poteku njegovi mirisi.
Neka dragi moj dođe u vrt svoj,
neka jede najbolje plodove u njemu.