Matthæum 14

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 In illo tempore audivit He rodes tetrarcha famam Iesu	1 U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa
2 et ait puerissuis: “ Hic est Ioannes Baptista; ipse surrexit a mortuis, et ideo virtutesoperantur in eo ”.	2 pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.«
3 Herodes enim tenuit Ioannem et alligavit eum et posuit incarcere propter Herodiadem uxorem Philippi fratris sui.	3 Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.
4 Dicebat enim illiIoannes: “ Non licet tibi habere eam ”.	4 Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!«
5 Et volens illum occidere, timuitpopulum, quia sicut prophetam eum habebant.	5 Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
6 Die autem natalis Herodis saltavit filia Herodiadis in medio et placuitHerodi,	6 Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.
7 unde cum iuramento pollicitus est ei dare, quodcumque postulasset.	7 Zato se zakle dati joj što god zaište.
8 At illa, praemonita a matre sua: “ Da mihi, inquit, hic in disco caput IoannisBaptistae ”.	8 A ona nagovorena od matere: »Daj mi«, reče, »ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.«
9 Et contristatus rex propter iuramentum et eos, qui pariterrecumbebant, iussit dari	9 Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.
10 misitque et decollavit Ioannem in carcere;	10 Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.
11 etallatum est caput eius in disco et datum est puellae, et tulit matri suae.	11 I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
12 Etaccedentes discipuli eius tulerunt corpus et sepelierunt illud et venientesnuntiaverunt Iesu.	12 A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
13 Quod cum audisset Iesus, secessit inde in navicula in locum desertum seorsum;et cum audissent, turbae secutae sunt eum pedestres de civitatibus.	13 Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.
14 Et exiensvidit turbam multam et misertus est eorum et curavit languidos eorum.	14 Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.
15 Vespereautem facto, accesserunt ad eum discipuli dicentes: “ Desertus est locus, ethora iam praeteriit; dimitte turbas, ut euntes in castella emant sibi escas ”.	15 Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.«
16 Iesus autem dixit eis: “ Non habent necesse ire; date illis vos manducare”.	16 A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.«
17 Illi autem dicunt ei: “ Non habemus hic nisi quinque panes et duospisces ”.	17 Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.«
18 Qui ait: “ Afferte illos mihi huc ”.	18 A on će im: »Donesite mi ih ovamo.«
19 Et cum iussissetturbas discumbere supra fenum, acceptis quinque panibus et duobus piscibus,aspiciens in caelum benedixit et fregit et dedit discipulis panes, discipuliautem turbis.	19 I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.
20 Et manducaverunt omnes et saturati sunt; et tulerunt reliquiasfragmentorum duodecim cophinos plenos.	20 I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.
21 Manducantium autem fuit numerus ferequinque milia virorum, exceptis mulieribus et parvulis.	21 A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
22 Et statim iussit discipulos ascendere in naviculam et praecedere eum transfretum, donec dimitteret turbas.	22 I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.
23 Et dimissis turbis, ascendit in montem solusorare. Vespere autem facto, solus erat ibi.	23 A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
24 Navicula autem iam multis stadiis a terra distabat, fluctibus iactata; eratenim contrarius ventus.	24 Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.
25 Quarta autem vigilia noctis venit ad eos ambulanssupra mare.	25 O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.
26 Discipuli autem, videntes eum supra mare ambulantem, turbati suntdicentes: “ Phantasma est ”, et prae timore clamaverunt.	26 A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše.
27 Statimque Iesuslocutus est eis dicens: “ Habete fiduciam, ego sum; nolite timere! ”.	27 Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«
28 Respondens autem ei Petrus dixit: “ Domine, si tu es, iube me venire ad tesuper aquas ”.	28 Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!«
29 At ipse ait: “ Veni! ”. Et descendens Petrus de naviculaambulavit super aquas et venit ad Iesum.	29 A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.
30 Videns vero ventum validum timuitet, cum coepisset mergi, clamavit dicens: “ Domine, salvum me fac! ”.	30 Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!«
31 Continuo autem Iesus extendens manum apprehendit eum et ait illi: “ Modicaefidei, quare dubitasti? ”.	31 Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?«
32 Et cum ascendissent in naviculam, cessavitventus.	32 Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.
33 Qui autem in navicula erant, adoraverunt eum dicentes: “ VereFilius Dei es! ”.	33 A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
34 Et cum transfretassent, venerunt in terram Gennesaret.	34 Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.
35 Et cum cognovissenteum viri loci illius, miserunt in universam regionem illam et obtulerunt eiomnes male habentes,	35 I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike
36 et rogabant eum, ut vel fimbriam vestimenti eiustangerent; et, quicumque tetigerunt, salvi facti sunt.	36 te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.