Prva poslanica Korinćanima 3

¹ I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu.

² Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete

³ jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?

⁴ Jer kad jedan govori: »Ja sam Pavlov«, a drugi: »Ja Apolonov«, niste li odveć ljudi?

⁵ Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste – kako već komu Gospodin dade.

⁶ Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.

⁷ Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti.

⁸ Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću.

⁹ Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina.

¹⁰ Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje.

¹¹ Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.

¹² Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom –

¹³ svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati.

¹⁴ Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao.

¹⁵ Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.

¹⁶ Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.

¹⁷ Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

¹⁸ Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar među vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.

¹⁹ Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.

²⁰ I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.

²¹ Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše.

²² Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše,

²³ vi Kristovi, a Krist Božji.