Evanđelje po Ivanu 12
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | DIODATI |
---|---|
1 Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. | 1 GESÙ adunque, sei giorni avanti la pasqua, venne in Betania ove era Lazaro, quel ch’era stato morto, il quale egli avea suscitato da’ morti. |
2 Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. | 2 E quivi gli fecero un convito; e Marta ministrava, e Lazaro era un di coloro ch’eran con lui a tavola. |
3 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. | 3 E Maria prese una libbra d’olio odorifero di nardo schietto, di gran prezzo, e ne unse i piedi di Gesù, e li asciugò co’ suoi capelli, e la casa fu ripiena dell’odor dell’olio. |
4 Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: | 4 Laonde un de’ discepoli d’esso, cioè Giuda Iscariot, figliuol di Simone, il quale era per tradirlo, disse: |
5 »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« | 5 Perchè non si è venduto quest’olio trecento denari, e non si è il prezzo dato a’ poveri? |
6 To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. | 6 Or egli diceva questo, non perchè si curasse de’ poveri, ma perciocchè era ladro, ed avea la borsa, e portava ciò che vi si metteva dentro. |
7 Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! | 7 Gesù adunque disse: Lasciala; ella l’avea guardato per lo giorno della mia imbalsamatura. |
8 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek.« | 8 Perciocchè sempre avete i poveri con voi, ma me non avete sempre. |
9 Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. | 9 Una gran moltitudine dunque de’ Giudei seppe ch’egli era quivi; e vennero, non sol per Gesù, ma ancora per veder Lazaro, il quale egli avea suscitato dai morti. |
10 A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti | 10 Or i principali sacerdoti preser consiglio d’uccidere eziandio Lazaro; |
11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. | 11 perciocchè per esso molti de’ Giudei andavano, e credevano in Gesù |
12 Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, | 12 IL giorno seguente, una gran moltitudine, ch’era venuta alla festa, udito che Gesù veniva in Gerusalemme, |
13 uze palmine grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: »Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov.« | 13 prese de’ rami di palme, ed uscì incontro a lui, e gridava: Osanna! benedetto sia il Re d’Israele, che viene nel nome del Signore. |
14 A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: | 14 E Gesù, trovato un asinello, vi montò su, secondo ch’egli è scritto: |
15 Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! | 15 Non temere, o figliuola di Sion; ecco, il tuo Re viene, montato sopra un puledro d’asina. |
16 To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. | 16 Or i suoi discepoli non intesero da prima queste cose; ma, quando Gesù fu glorificato, allora si ricordarono che queste cose erano scritte di lui, e ch’essi gli avean fatte queste cose. |
17 Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. | 17 La moltitudine adunque ch’era con lui testimoniava ch’egli avea chiamato Lazaro fuori del monumento, e l’avea suscitato da’ morti. |
18 Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. | 18 Perciò ancora la moltitudine gli andò incontro, perciocchè avea udito che egli avea fatto questo miracolo. |
19 Farizeji nato rekoše među sobom: »Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!« | 19 Laonde i Farisei disser tra loro: Vedete che non profittate nulla? ecco, il mondo gli va dietro |
20 A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. | 20 OR v’erano certi Greci, di quelli che salivano per adorar nella festa. |
21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« | 21 Costoro adunque, accostatisi a Filippo, ch’era di Betsaida, città di Galilea, lo pregarono, dicendo: Signore, noi vorremmo veder Gesù. |
22 Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. | 22 Filippo venne, e lo disse ad Andrea; e di nuovo Andrea e Filippo lo dissero a Gesù. |
23 Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. | 23 E Gesù rispose loro, dicendo: L’ora è venuta, che il Figliuol dell’uomo ha da esser glorificato. |
24 Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. | 24 In verità, in verità, io vi dico che, se il granel del frumento, caduto in terra, non muore, riman solo; ma, se muore, produce molto frutto. |
25 Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. | 25 Chi ama la sua vita la perderà, e chi odia la sua vita in questo mondo la conserverà in vita eterna. |
26 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac.« | 26 Se alcun mi serve, seguitimi; ed ove io sarò, ivi ancora sarà il mio servitore; e se alcuno mi serve, il Padre l’onorerà |
27 »Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! | 27 Ora è turbata l’anima mia; e che dirò? Padre, salvami da quest’ora; ma, per questo sono io venuto in quest’ora. |
28 Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« | 28 Padre, glorifica il tuo nome. Allora venne una voce dal cielo, che disse: E l’ho glorificato, e lo glorificherò ancora. |
29 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« | 29 Laonde la moltitudine, ch’era quivi presente, ed avea udita la voce, diceva essersi fatto un tuono. Altri dicevano: Un angelo gli ha parlato. |
30 Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas.« | 30 E Gesù rispose, e disse: Questa voce non si è fatta per me, ma per voi. |
31 »Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. | 31 Ora è il giudicio di questo mondo; ora sarà cacciato fuori il principe di questo mondo. |
32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« | 32 Ed io, quando sarò levato in su dalla terra, trarrò tutti a me. |
33 To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. | 33 Or egli diceva questo, significando di qual morte egli morrebbe. |
34 Nato mu mnoštvo odgovori: »Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?« | 34 La moltitudine gli rispose: Noi abbiamo inteso dalla legge che il Cristo dimora in eterno; come dunque dici tu che convien che il Figliuol dell’uomo sia elevato ad alto? chi è questo Figliuol dell’uomo? |
35 Isus im nato reče: »Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. | 35 Gesù adunque disse loro: Ancora un poco di tempo la Luce è con voi; camminate, mentre avete la luce, che le tenebre non vi colgano; perciocchè, chi cammina nelle tenebre non sa dove si vada. |
36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!« To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. | 36 Mentre avete la Luce, credete nella Luce, acciocchè siate figliuoli di luce. Queste cose ragionò Gesù; e poi se ne andò, e si nascose da loro |
37 Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, | 37 E, benchè avesse fatti cotanti segni davanti a loro, non però credettero in lui; |
38 da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? | 38 acciocchè la parola che il profeta Isaia ha detta s’adempiesse: Signore, chi ha creduto alla nostra predicazione? ed a cui è stato rivelato il braccio del Signore? |
39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: | 39 Per tanto non potevano credere, perciocchè Isaia ancora ha detto: |
40 Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. | 40 Egli ha accecati loro gli occhi, ed ha indurato loro il cuore, acciocchè non veggano con gli occhi, e non intendano col cuore, e non si convertano, ed io non li sani. |
41 Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. | 41 Queste cose disse Isaia, quando vide la gloria d’esso, e d’esso parlò |
42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. | 42 Pur nondimeno molti, eziandio dei principali, credettero in lui; ma, per tema de’ Farisei, non lo confessavano, acciocchè non fossero sbanditi dalla sinagoga. |
43 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. | 43 Perciocchè amarono più la gloria degli uomini, che la gloria di Dio |
44 A Isus povika: »Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; | 44 Or Gesù gridò, e disse: Chi crede in me non crede in me, ma in colui che mi ha mandato. |
45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. | 45 E chi vede me vede colui che mi ha mandato. |
46 Ja – Svjetlost – dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. | 46 Io, che son la Luce, son venuto nel mondo, acciocchè chiunque crede in me non dimori nelle tenebre. |
47 I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. | 47 E se alcuno ode le mie parole, e non crede, io non lo giudico; perciocchè io non son venuto a giudicare il mondo, anzi a salvare il mondo. |
48 Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio – ona će mu suditi u posljednji dan. | 48 Chi mi sprezza, e non riceve le mie parole, ha chi lo giudica; la parola che io ho ragionata sarà quella che lo giudicherà nell’ultimo giorno. |
49 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla – Otac – on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. | 49 Perciocchè io non ho parlato da me medesimo; ma il Padre che mi ha mandato è quello che mi ha ordinato ciò ch’io debbo dire e parlare. |
50 I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac.« | 50 Ed io so che il suo comandamento è vita eterna; le cose adunque ch’io ragiono, così le ragiono come il Padre mi ha detto |