Evanđelje po Ivanu 5

¹ Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.

² U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.

³ U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih.

⁵ Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.

⁶ Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?«

⁷ Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.«

⁸ Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!«

⁹ Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota.

¹⁰ Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!«

¹¹ On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’«

¹² Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi’?«

¹³ No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.

¹⁴ Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!«

¹⁵ Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

¹⁶ Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.

¹⁷ Isus im odgovori: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.«

¹⁸ Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

¹⁹ Isus nato odvrati:
»Zaista, zaista, kažem vam:
Sin ne može sam od sebe činiti ništa,
doli što vidi da čini Otac;
što on čini,
to jednako i Sin čini.

²⁰ Jer Otac ljubi Sina
i pokazuje mu sve što sam čini.
Pokazat će mu i veća djela od ovih
te ćete se čudom čuditi.

²¹ Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve
i oživljava
tako i Sin oživljava koje hoće.

²² Otac doista ne sudi nikomu:
sav je sud predao Sinu

²³ da svi časte Sina
kao što časte Oca.
Tko ne časti Sina,
ne časti ni Oca koji ga posla.«

²⁴ »Zaista, zaista, kažem vam:
tko sluša moju riječ
i vjeruje onomu koji me posla,
ima život vječni
i ne dolazi na sud,
nego je prešao iz smrti u život.

²⁵ Zaista, zaista, kažem vam:
dolazi čas – sada je! –
kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega
i koji čuju, živjet će.

²⁶ Doista, kao što Otac ima život u sebi
tako je i Sinu dao da ima život u sebi;

²⁷ i ovlasti ga da sudi
jer je Sin Čovječji.

²⁸ Ne čudite se tome
jer dolazi čas
kad će svi koji su u grobovima,
čuti njegov glas.

²⁹ I izići će:
koji su dobro činili
– na uskrsnuće života,
a koji su radili zlo
– na uskrsnuće osude.

³⁰ Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa:
kako čujem, sudim,
i sud je moj pravedan
jer ne tražim svoje volje,
nego volju onoga koji me posla.«

³¹ »Ako ja svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo moje nije istinito.

³² Drugi svjedoči za mene
i znam:
istinito je svjedočanstvo
kojim on svjedoči za mene.

³³ Vi ste poslali k Ivanu
i on je posvjedočio za istinu.

³⁴ Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka,
već govorim to da se vi spasite.

³⁵ On bijaše svjetiljka
što gori i svijetli,
a vi se htjedoste samo za čas
naslađivati njegovom svjetlosti.

³⁶ Ali ja imam svjedočanstvo
veće od Ivanova:
djela koja mi je dao izvršiti Otac,
upravo ta djela koja činim,
svjedoče za mene
– da me poslao Otac.

³⁷ Pa i Otac koji me posla
sam je svjedočio za mene.
Niti ste glasa njegova ikada čuli
niti ste lica njegova ikada vidjeli,

³⁸ a ni riječ njegova ne prebiva u vama
jer ne vjerujete
onomu kojega on posla.

³⁹ Vi istražujete Pisma
jer mislite po njima imati život vječni.
I ona svjedoče za mene,

⁴⁰ a vi ipak nećete da dođete k meni
da život imate.

⁴¹ Slave od ljudi ne tražim,

⁴² ali vas dobro upoznah:
ljubavi Božje nemate u sebi.

⁴³ Ja sam došao u ime Oca svoga
i vi me ne primate.
Dođe li tko drugi u svoje ime,
njega ćete primiti.

⁴⁴ Ta kako biste vi vjerovali
kad tražite slavu jedni od drugih,
a slave od Boga jedinoga ne tražite!

⁴⁵ Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu.
Vaš je tužitelj Mojsije
u koga se uzdate.

⁴⁶ Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju,
i meni biste vjerovali:
ta o meni je on pisao.

⁴⁷ Ali ako njegovim pismima ne vjerujete,
kako da mojim riječima vjerujete?«