Jeremija 12

¹ Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti.
Samo bih jedno s tobom raspravio:
Zašto je put zlikovaca uspješan?
Zašto podmuklice uživaju mir?

² Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše,
rastu i plod donose.
Al’ si bliz samo ustima njihovim,
a daleko im od srca.

³ No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš;
ispitao si srce moje,
ono je s tobom.
Odvedi ih kao jagnjad na klanje,
sačuvaj ih za dan pokolja.

⁴ Dokle će zemlja tugovati, dokle će trava na svem polju sahnuti? Zbog opačine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore:
»Bog ne vidi naših putova.«

⁵ Ako s pješacima trčeći sustaješ,
kako ćeš se s konjima utrkivati?
Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja,
kako ćeš onda kroz guštare jordanske?

⁶ Jer su i braća tvoja i obitelj tvoja
licemjerni prema tebi!
I oni te iza leđa ocrnjuju
na sva usta.
Ne vjeruj im
kad ti zbore umilno.

⁷ Ostavih dom svoj,
napustih baštinu svoju;
miljenicu srca svoga
dadoh u ruke dušmana njenih.

⁸ Baština moja postade za me
kao lav u šumi.
Zarikao je na me,
zato ga zamrzih.

⁹ Zar je baština moja šarena ptica
oko koje odasvud druge slijeću?
Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri,
dođite žderati.

¹⁰ Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd,
zgaziše nasljedstvo moje;
dragu mi baštinu
pretvoriše u golu pustinju,

¹¹ pretvoriše u pustoš,
žalosna je pustoš preda mnom.
Sva je zemlja pusta
jer nikog u srce ne dira.

¹² Preko svih goleti pustinjskih
nagrnuše pustošnici.
Jer u Jahve je mač što proždire:
s jednog kraja zemlje do drugog
nema mira nijednome tijelu.

¹³ Sijahu pšenicu, a požeše trnje:
iscrpli se bez koristi.
Stide se uroda svoga
sve zbog jarosti Jahvine.

¹⁴ Ovako govori Jahve: »Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja ću iščupati iz zemlje njihove. Ali dom Judin iščupat ću iz njih.

¹⁵ A kad ih iščupam, ponovo ću im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu.

¹⁶ Pa ako doista nauče putove naroda mojega i stanu se zaklinjati imenom mojim – ‘Živoga mi Jahve’ – kao što su učili moj narod da se zaklinje Baalom, tada će se opet nastaniti usred naroda moga.

¹⁷ Ako pak ne poslušaju, onda ću takav narod potpuno iščupati i zatrti« – riječ je Jahvina.