SCRUTATIO

Domingo, 2 Noviembre 2025 - Tutti i Santi ( Letture di oggi)

Juan 11


font
EL LIBRO DEL PUEBLO DE DIOSBiblija Hrvatski
1 Había un hombre enfermo, Lázaro de Betania, del pueblo de María y de su hermana Marta.1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
2 María era la misma que derramó perfume sobre el Señor y le secó los pies con sus cabellos. Su hermano Lázaro era el que estaba enfermo.2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
3 Las hermanas enviaron a decir a Jesús: «Señor, el que tú amas, está enfermo».3 Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.«
4 Al oír esto, Jesús dijo: «Esta enfermedad no es mortal; es para gloria de Dios, para que el Hijo de Dios sea glorificado por ella».4 Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.«
5 Jesús quería mucho a Marta, a su hermana y a Lázaro.5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
6 Sin embargo, cuando oyó que este se encontraba enfermo, se quedó dos días más en el lugar donde estaba.6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
7 Después dijo a sus discípulos: «Volvamos a Judea».7 Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!«
8 Los discípulos le dijeron: «Maestro, hace poco los judíos querían apedrearte, ¿quieres volver allá?».8 Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?«
9 Jesús les respondió: «¿Acaso no son doce la horas del día? El que camina de día no tropieza, porque ve la luz de este mundo;9 Odgovori Isus:
»Nema li dan dvanaest sati?
Hodi li tko danju, ne spotiče se
jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
10 en cambio, el que camina de noche tropieza, porque la luz no está en él».10 Hodi li tko noću, spotiče se
jer nema svjetlosti u njemu.«
11 Después agregó: «Nuestro amigo Lázaro duerme, pero yo voy a despertarlo».11 To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.«
12 Sus discípulos le dijeron: «Señor, si duerme, se curará».12 Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.«
13 Ellos pensaban que hablaba del sueño, pero Jesús se refería a la muerte.13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
14 Entonces les dijo abiertamente: «Lázaro ha muerto,14 Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro.
15 y me alegro por ustedes de no haber estado allí, a fin de que crean. Vayamos a verlo».15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!«
16 Tomás, llamado el Mellizo, dijo a los otros discípulos: «Vayamos también nosotros a morir con él».16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!«
17 Cuando Jesús llegó, se encontró con que Lázaro estaba sepultado desde hacía cuatro Días.17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
18 Betania distaba de Jerusalén sólo unos tres kilómetros.18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
19 Muchos judíos habían ido a consolar a Marta y a María, por la muerte de su hermano.19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
20 Al enterarse de que Jesús llegaba, Marta salió a su encuentro, mientras María permanecía en la casa.20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
21 Marta dio a Jesús: «Señor, si hubieras estado aquí, mi hermano no habría muerto.21 Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
22 Pero yo sé que aun ahora, Dios te concederá todo lo que le pidas».22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.«
23 Jesús le dijo: «Tu hermano resucitará».23 Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!«
24 Marta le respondió: «Sé que resucitará en la resurrección del último día».24 A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.«
25 Jesús le dijo: «Yo soy la Resurrección y la Vida. El que cree en mí, aunque muera, vivirá:25 Reče joj Isus:
»Ja sam uskrsnuće i život:
tko u mene vjeruje, ako i umre,
živjet će.
26 y todo el que vive y cree en mí, no morirá jamás. ¿Crees esto?».26 I tko god živi i vjeruje u mene,
neće umrijeti nikada.
Vjeruješ li ovo?«
27 Ella le respondió: «Sí, Señor, creo que tú eres el Mesías, el Hijo de Dios, el que debía venir al mundo».27 Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!«
28 Después fue a llamar a María, su hermana, y le dijo en voz baja: «El Maestro está aquí y te llama».28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.«
29 Al oír esto, ella se levantó rápidamente y fue a su encuentro.29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
30 Jesús no había llegado todavía al pueblo, sino que estaba en el mismo sitio donde Marta lo había encontrado.30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
31 Los Judíos que estaban en la casa consolando a María, al ver que esta se levantaba de repente y salía, la siguieron, pensando que iba al sepulcro para llorar allí.31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
32 María llegó adonde estaba Jesús y, al verlo, se postró a sus pies y le dijo: «Señor, si hubieras estado aquí, mi hermano no habría muerto».32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.«
33 Jesús, al verla llorar a ella, y también a los judíos que la acompañaban, conmovido y turbado,33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
34 preguntó: «¿Dónde lo pusieron?». Le respondieron: «Ven, Señor, y lo verás».34 upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!«
35 Y Jesús lloró.35 I zaplaka Isus.
36 Los judíos dijeron: «¡Cómo lo amaba!».36 Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!«
37 Pero algunos decían: «Este que abrió los ojos del ciego de nacimiento, ¿no podría impedir que Lázaro muriera?».37 A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?«
38 Jesús, conmoviéndose nuevamente, llegó al sepulcro, que era una cueva con una piedra encima,38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
39 y le dijo: «Quiten la piedra». Marta, la hermana del difunto, le respondió: «Señor, huele mal; ya hace cuatro días que está muerto».39 Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.«
40 Jesús le dijo: «¿No te he dicho que si crees, verás la gloria de Dios?».40 Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?«
41 Entonces quitaron la piedra, y Jesús, levantando los ojos al cielo, dijo: «Padre, te doy gracias porque me oíste.41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče:
»Oče, hvala ti što si me uslišao.
42 Yo sé que siempre me oyes, pero le he dicho por esta gente que me rodea, para que crean que tú me has enviado».42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš;
no rekoh to zbog nazočnog mnoštva:
da vjeruju da si me ti poslao.«
43 Después de decir esto, gritó con voz fuerte: «¡Lázaro, ven afuera!».43 Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!«
44 El muerto salió con los pies y las manos atados con vendas, y el rostro envuelto en un sudario. Jesús les dijo: «Desátenlo para que pueda caminar».44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!«
45 Al ver lo que hizo Jesús, muchos de los judíos que habían ido a casa de María creyeron en él.45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
46 Pero otros fueron a ver a los fariseos y les contaron lo que Jesús había hecho.46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
47 Los sumos sacerdotes y los fariseos convocaron un Consejo y dijeron: «¿Qué hacemos? Porque este hombre realiza muchos signos.47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
48 Si lo dejamos seguir así, todos creerán en él, y los romanos vendrán y destruirán nuestro Lugar santo y nuestra nación».48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!«
49 Uno de ellos, llamado Caifás, que era Sumo Sacerdote ese año, les dijo: «Ustedes no comprenden nada.49 A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate.
50 ¿No les parece preferible que un solo hombre muera por el pueblo y no que perezca la nación entera?».50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!«
51 No dijo eso por sí mismo, sino que profetizó como Sumo Sacerdote que Jesús iba a morir por la nación,51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
52 y no solamente por la nación, sino también para congregar en la unidad a los hijos de Dios que estaban dispersos.52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
53 A partir de ese día, resolvieron que debían matar a Jesús.53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
54 Por eso él no se mostraba más en público entre los judíos, sino que fue a una región próxima al desierto, a una ciudad llamada Efraím, y allí permaneció con sus discípulos.54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
55 Como se acercaba la Pascua de los judíos, mucha gente de la región había subido a Jerusalén para purificarse.55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
56 Buscaban a Jesús y se decían unos a otros en el Templo: «¿Qué les parece, vendrá a la fiesta o no?».56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?«
57 Los sumos sacerdotes y los fariseos habían dado orden de que si alguno conocía el lugar donde él se encontraba, lo hiciera saber para detenerlo.57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.