Juan 11
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| EL LIBRO DEL PUEBLO DE DIOS | Biblija Hrvatski |
|---|---|
| 1 Había un hombre enfermo, Lázaro de Betania, del pueblo de María y de su hermana Marta. | 1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. |
| 2 María era la misma que derramó perfume sobre el Señor y le secó los pies con sus cabellos. Su hermano Lázaro era el que estaba enfermo. | 2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. |
| 3 Las hermanas enviaron a decir a Jesús: «Señor, el que tú amas, está enfermo». | 3 Sestre stoga poručiše Isusu: »Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.« |
| 4 Al oír esto, Jesús dijo: «Esta enfermedad no es mortal; es para gloria de Dios, para que el Hijo de Dios sea glorificado por ella». | 4 Čuvši to, Isus reče: »Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« |
| 5 Jesús quería mucho a Marta, a su hermana y a Lázaro. | 5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. |
| 6 Sin embargo, cuando oyó que este se encontraba enfermo, se quedó dos días más en el lugar donde estaba. | 6 Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. |
| 7 Después dijo a sus discípulos: «Volvamos a Judea». | 7 Istom nakon toga reče učenicima: »Pođimo opet u Judeju!« |
| 8 Los discípulos le dijeron: «Maestro, hace poco los judíos querían apedrearte, ¿quieres volver allá?». | 8 Kažu mu učenici: »Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?« |
| 9 Jesús les respondió: «¿Acaso no son doce la horas del día? El que camina de día no tropieza, porque ve la luz de este mundo; | 9 Odgovori Isus: »Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. |
| 10 en cambio, el que camina de noche tropieza, porque la luz no está en él». | 10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.« |
| 11 Después agregó: «Nuestro amigo Lázaro duerme, pero yo voy a despertarlo». | 11 To reče, a onda im dometnu: »Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.« |
| 12 Sus discípulos le dijeron: «Señor, si duerme, se curará». | 12 Rekoše mu nato učenici: »Gospodine, ako spava, ozdravit će.« |
| 13 Ellos pensaban que hablaba del sueño, pero Jesús se refería a la muerte. | 13 No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. |
| 14 Entonces les dijo abiertamente: «Lázaro ha muerto, | 14 Tada im Isus reče posve otvoreno: »Lazar je umro. |
| 15 y me alegro por ustedes de no haber estado allí, a fin de que crean. Vayamos a verlo». | 15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!« |
| 16 Tomás, llamado el Mellizo, dijo a los otros discípulos: «Vayamos también nosotros a morir con él». | 16 Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: »Hajdemo i mi da umremo s njime!« |
| 17 Cuando Jesús llegó, se encontró con que Lázaro estaba sepultado desde hacía cuatro Días. | 17 Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. |
| 18 Betania distaba de Jerusalén sólo unos tres kilómetros. | 18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. |
| 19 Muchos judíos habían ido a consolar a Marta y a María, por la muerte de su hermano. | 19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. |
| 20 Al enterarse de que Jesús llegaba, Marta salió a su encuentro, mientras María permanecía en la casa. | 20 Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. |
| 21 Marta dio a Jesús: «Señor, si hubieras estado aquí, mi hermano no habría muerto. | 21 Marta reče Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. |
| 22 Pero yo sé que aun ahora, Dios te concederá todo lo que le pidas». | 22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.« |
| 23 Jesús le dijo: «Tu hermano resucitará». | 23 Kaza joj Isus: »Uskrsnut će brat tvoj!« |
| 24 Marta le respondió: «Sé que resucitará en la resurrección del último día». | 24 A Marta mu odgovori: »Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« |
| 25 Jesús le dijo: «Yo soy la Resurrección y la Vida. El que cree en mí, aunque muera, vivirá: | 25 Reče joj Isus: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. |
| 26 y todo el que vive y cree en mí, no morirá jamás. ¿Crees esto?». | 26 I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« |
| 27 Ella le respondió: «Sí, Señor, creo que tú eres el Mesías, el Hijo de Dios, el que debía venir al mundo». | 27 Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« |
| 28 Después fue a llamar a María, su hermana, y le dijo en voz baja: «El Maestro está aquí y te llama». | 28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: »Učitelj je ovdje i zove te.« |
| 29 Al oír esto, ella se levantó rápidamente y fue a su encuentro. | 29 A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. |
| 30 Jesús no había llegado todavía al pueblo, sino que estaba en el mismo sitio donde Marta lo había encontrado. | 30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. |
| 31 Los Judíos que estaban en la casa consolando a María, al ver que esta se levantaba de repente y salía, la siguieron, pensando que iba al sepulcro para llorar allí. | 31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. |
| 32 María llegó adonde estaba Jesús y, al verlo, se postró a sus pies y le dijo: «Señor, si hubieras estado aquí, mi hermano no habría muerto». | 32 A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« |
| 33 Jesús, al verla llorar a ella, y también a los judíos que la acompañaban, conmovido y turbado, | 33 Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen |
| 34 preguntó: «¿Dónde lo pusieron?». Le respondieron: «Ven, Señor, y lo verás». | 34 upita: »Kamo ste ga položili?« Odgovoriše mu: »Gospodine, dođi i pogledaj!« |
| 35 Y Jesús lloró. | 35 I zaplaka Isus. |
| 36 Los judíos dijeron: «¡Cómo lo amaba!». | 36 Nato su Židovi govorili: »Gle, kako ga je ljubio!« |
| 37 Pero algunos decían: «Este que abrió los ojos del ciego de nacimiento, ¿no podría impedir que Lázaro muriera?». | 37 A neki između njih rekoše: »Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?« |
| 38 Jesús, conmoviéndose nuevamente, llegó al sepulcro, que era una cueva con una piedra encima, | 38 Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. |
| 39 y le dijo: «Quiten la piedra». Marta, la hermana del difunto, le respondió: «Señor, huele mal; ya hace cuatro días que está muerto». | 39 Isus zapovjedi: »Odvalite kamen!« Kaže mu pokojnikova sestra Marta: »Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.« |
| 40 Jesús le dijo: «¿No te he dicho que si crees, verás la gloria de Dios?». | 40 Kaže joj Isus: »Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?« |
| 41 Entonces quitaron la piedra, y Jesús, levantando los ojos al cielo, dijo: «Padre, te doy gracias porque me oíste. | 41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: »Oče, hvala ti što si me uslišao. |
| 42 Yo sé que siempre me oyes, pero le he dicho por esta gente que me rodea, para que crean que tú me has enviado». | 42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.« |
| 43 Después de decir esto, gritó con voz fuerte: «¡Lázaro, ven afuera!». | 43 Rekavši to povika iza glasa: »Lazare, izlazi!« |
| 44 El muerto salió con los pies y las manos atados con vendas, y el rostro envuelto en un sudario. Jesús les dijo: «Desátenlo para que pueda caminar». | 44 I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: »Odriješite ga i pustite neka ide!« |
| 45 Al ver lo que hizo Jesús, muchos de los judíos que habían ido a casa de María creyeron en él. | 45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. |
| 46 Pero otros fueron a ver a los fariseos y les contaron lo que Jesús había hecho. | 46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. |
| 47 Los sumos sacerdotes y los fariseos convocaron un Consejo y dijeron: «¿Qué hacemos? Porque este hombre realiza muchos signos. | 47 Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. |
| 48 Si lo dejamos seguir así, todos creerán en él, y los romanos vendrán y destruirán nuestro Lugar santo y nuestra nación». | 48 Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« |
| 49 Uno de ellos, llamado Caifás, que era Sumo Sacerdote ese año, les dijo: «Ustedes no comprenden nada. | 49 A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. |
| 50 ¿No les parece preferible que un solo hombre muera por el pueblo y no que perezca la nación entera?». | 50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« |
| 51 No dijo eso por sí mismo, sino que profetizó como Sumo Sacerdote que Jesús iba a morir por la nación, | 51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; |
| 52 y no solamente por la nación, sino también para congregar en la unidad a los hijos de Dios que estaban dispersos. | 52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. |
| 53 A partir de ese día, resolvieron que debían matar a Jesús. | 53 Toga dana dakle odluče da ga ubiju. |
| 54 Por eso él no se mostraba más en público entre los judíos, sino que fue a una región próxima al desierto, a una ciudad llamada Efraím, y allí permaneció con sus discípulos. | 54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. |
| 55 Como se acercaba la Pascua de los judíos, mucha gente de la región había subido a Jerusalén para purificarse. | 55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. |
| 56 Buscaban a Jesús y se decían unos a otros en el Templo: «¿Qué les parece, vendrá a la fiesta o no?». | 56 Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?« |
| 57 Los sumos sacerdotes y los fariseos habían dado orden de que si alguno conocía el lugar donde él se encontraba, lo hiciera saber para detenerlo. | 57 A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate. |
ITALIANO
ENGLISH
ESPANOL
FRANCAIS
LATINO
PORTUGUES
DEUTSCH
MAGYAR
Ελληνική
לשון עברית
عَرَبيْ