Isaiæ 26

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 In die illa cantabitur canticum istud in terra Juda : Urbs fortitudinis nostræ Sion ; salvator ponetur in ea murus et antemurale.	1 U onaj dan pjevat ću ovu pjesmu u zemlji Judinoj: »Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predziđa.
2 Aperite portas, et ingrediatur gens justa, custodiens veritatem.	2 Otvorite vrata! Nek’ uđe narod pravedni koji čuva vjernost,
3 Vetus error abiit : servabis pacem ; pacem, quia in te speravimus.	3 čiji je značaj čvrst, koji čuva mir jer se u te uzda.
4 Sperastis in Domino in sæculis æternis ; in Domino Deo forti in perpetuum.	4 Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je stijena vječna;
5 Quia incurvabit habitantes in excelso ; civitatem sublimem humiliabit : humiliabit eam usque ad terram, detrahet eam usque ad pulverem.	5 on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvrđu visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom,
6 Conculcabit eam pes, pedes pauperis, gressus egenorum.	6 te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih.«
7 Semita justi recta est, rectus callis justi ad ambulandum.	7 Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom.
8 Et in semita judiciorum tuorum, Domine, sustinuimus te : nomen tuum et memoriale tuum in desiderio animæ.	8 Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, čekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi.
9 Anima mea desideravit te in nocte, sed et spiritu meo in præcordiis meis de mane vigilabo ad te. Cum feceris judicia tua in terra, justitiam discent habitatores orbis.	9 Dušom svojom žudim tebe noću i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga.
10 Misereamur impio, et non discet justitiam ; in terra sanctorum iniqua gessit, et non videbit gloriam Domini.	10 Ako se pomiluje opaki, on se ne uči pravednosti. U zemlji pravednosti on čini bezakonje i ne obazire se na veličanstvo Jahvino.
11 Domine, exaltetur manus tua, et non videant ; videant, et confundantur zelantes populi ; et ignis hostes tuos devoret.	11 Jahve, ruka je tvoja podignuta, a oni je ne vide. Nek’ vide i postide se, nek’ ih proguta revnost za narod, nek’ ih proždre oganj pripravljen dušmanima tvojim.
12 Domine, dabis pacem nobis : omnia enim opera nostra operatus es nobis.	12 Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših.
13 Domine Deus noster, possederunt nos domini absque te ; tantum in te recordemur nominis tui.	13 Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, častimo.
14 Morientes non vivant, gigantes non resurgant : propterea visitasti et contrivisti eos, et perdidisti omnem memoriam eorum.	14 Mrtvi neće oživjeti, sjene neće uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih!
15 Indulsisti genti, Domine, indulsisti genti, numquid glorificatus es ? elongasti omnes terminos terræ.	15 Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje!
16 Domine, in angustia requisierunt te, in tribulatione murmuris doctrina tua eis.	16 Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna.
17 Sicut quæ concipit, cum appropinquaverit ad partum, dolens clamat in doloribus suis, sic facti sumus a facie tua, Domine.	17 Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom.
18 Concepimus, et quasi parturivimus, et peperimus spiritum. Salutes non fecimus in terra ; ideo non ceciderunt habitatores terræ.	18 Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji nit’ se rodiše stanovnici svijeta.
19 Vivent mortui tui, interfecti mei resurgent. Expergiscimini, et laudate, qui habitatis in pulvere, quia ros lucis ros tuus, et terram gigantum detrahes in ruinam.	19 Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela. Probudite se i kličite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja – rosa svjetlosti, i zemlja će sjene na svijet dati.
20 Vade, populus meus, intra in cubicula tua ; claude ostia tua super te, abscondere modicum ad momentum, donec pertranseat indignatio.	20 Hajde, narode moj, uđi u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se časkom dok jarost ne prođe.
21 Ecce enim Dominus egredietur de loco suo, ut visitet iniquitatem habitatoris terræ contra eum ; et revelabit terra sanguinem suum, et non operiet ultra interfectos suos.	21 Jer, gle, izići će Jahve iz svog prebivališta da stanovnike zemljine kazni što se o njeg’ ogriješiše. Izbacit će zemlja svu krv što je na njoj prolivena i neće više kriti onih koji su na njoj poklani.